Bok cure.. Ja sam ona koja prolazi kroz prekid.
Iskreno, javljam se radi podrske i ohrabrenja. Jer nakon 20 dana bol nije ni najmanje popustila.
Patim, boli me jako. Stalno uspomene dolaze u glavu, stalno pomisli na njega sa drugom jer je ok krenuo dalje i to slama srce iznova.
Poslusala sam vase savjete, okupiram misli, radim, svaku vecer sam vani, svaku drugu pripita..i jedino tad sam dobro. Jako jako tuzno.
Kao da cijelo vrijeme imam neku nadu da ce mi se vratiti, ne zelim je imati jer nisam nikakva opcija koja ce se ostavljati pa vracati ali ne mogu izbit tu dozu nade iz sebe da cemo ponovo biti zajedno. I mislim da me to najvise koci da krenem dalje i prebolim.
Salijecu me sa svih strana a meni nijedan zanimljiv jer volim samo jednog.
Pomozite cure ne mogu ovo vise podnijeti :(