bok cure. evo javljam vam se da cujem vasa misljenja, savjete... naime u vezi sam malo vise od pola godine. decka stvarno obozavam i sve bih napravila za njega. on meni govori isto, ima trenutaka kada mi to i dokaze i stvarno mi je predivno s njime. ali ima trenutaka kada je skroz drugacija osoba, govori i da sam glupa, da ne razumijem nista, da odjebem od njega, itd. evo nismo se vidjeli oko dva tjedna i na dan kada smo se mogli naci on nije nasao vremena za mene, makar pola sata. Jer je imao isplaniran cijeli dan i prijatelji su bili vazniji. to me povrijedilo. cesto mi zna svasta reci i odvratno se ponasati prema meni, da stvarno nebih zeljela takvog decka nikome... i tako kada mu kazem u facu sve sta mi smeta (a toga je vrlo malo i stvarno ne trazim previse od njega i mislim da sam stvarno tolerantna prema njemu...) posvadamo se, ja ronim suze za tom budalom da bi on meni na kraju obecao da nece vise biti takav prema meni, da me voli, da zna sve sta sam prosla i da se ne zeli ponasati tako prema meni, pa se pomirimo. ali onda sa vremenom sve se vrati na isto i ja opet ispadam budala koja radi paniku od nicega. ponekad se pitam da li sam ja ta koja pretjeruje i izaziva njega da bude takav, mozda ipak trazim previse, mozda ovo mozda ono... a mozda sam ipak budala koja ga previse voli da bi se makla od njega. duboko u dusi zelim biti s njime jako dugo, bez obzira na sve ali...sve vise i se cini da se zavaravam i da jednostavno on nije covjek za mene. ovo sto sam ovdje napisala mozda se cini malo komplicirano, nejasno ali trenutno me sve ovo toliko boli da nisam u stanju nesto bolje napisati. voljela bih da mi kazete sto mislite, date koji savjet i pitate ako nesto nije jasno ili treba malo bolje objasniti...