Bili smo zajedno sedam godina. Voljela sam ga i trudila se da veza opstane uprkos našim prijateljima i porodici, a koji su smatrali da nismo jedno za drugo (sa moje strane). Vremenom sam počela da primjećujem sve mane koje je on ima. Često sam mu davala novac jer nije radio ili je u međuvremenu dao otkaz na poslu. Piće mi nikad nije platio i nikad nije izašao sa mnom, nikad mi nije rođendan čestitao, a kamoli neki drugi prazni. Nije znao ni datum mog rođenja, datum naše godišnjice, niti je htio da zna. Pravdao se da to nije za njega. Radio je stvari koje mi se nisu sviđale, vrijeđao me, ponižavao, iskorištavao. Nikad mi ništa nije rekao, dopisivao se sa djevojkama, izlazio, a ja sam za "kuće". Nakon što je zbog svoje bolesti završio u bolnici, posjećivala sam ga svaki dan i molila Boga da ozdravi.. Nadala sam se da će kada izađe biti bolji, a on je postao još gori. Prekinuli smo i više nismo zajedno, a ja vam ne mogu opisati osjećaj mira koji osjećam otkako nisam sa njim.