Ajme, ne znam ni sama kako bih zapocela.. ali evo pokusat cu.. Bila sam u dugoj vezi, 2 godine.. Medjutim to je puklo.. Otisla u inozemstvo radit kako bih si nesta zaradila, i srela bivsu ljubav.. Mic po mic, opet smo zavrsili skupa.. I tako, smo zavrsili u istom stanu.. Zivjeli zajedno.. Sve ok, super, naravno ima svadja kao i u svakoj vezi.. Medjutim, izasao je novi zakon, ne mogu vise ici tamo jer se smije 6mj u godini dana provest, to nisam znala.. Tako da sad trebam cekat do nove godine.. Ali onda bi se vjencali, tako da mogu tamo zivjeti i biti u braku.. Volim ga, on mene.. Ali sad me nekako koci.. jer, imam priliku ovdje upisat faks koji sam oduvijek htjela a prosle godine nisam mogla zbog financijske situacije.. Onak, svi traze od mene nesta, da kazem sta sam odlucila.. Ali ja i dalje ne znam..jako sam mlada, imam tek 20 godina, on 21 i kad ga usporedim s bivsim deckom..dosta je neozbiljniji.. Ne znam dal da idem na faks, sta ako me pukne i ipak odem u Njemacku i udam se? Dali trazit posao ovdje? Sto ne znam dal cu ga uspijet naci.. vjerojatno ne.. Ili cekat do n.godine i opet ici tamo? Moji vrse pritisak i cijela rodbina jer je sramota sto sam zivjela s njim.. Onako.. ne znam kud bih sa sobom, nitko me ne zeli pustit na miru.. a ako hocu na faks, imam jos 5 dana da to olducim jer su prijave u tijeku.. Volim ga, al volim i sebe.. i onako, ako mi je on ajmo reci sudjen, pa valjda ce tu biti i z a 5 godina..a mozda ce naici i drugi i zapravo vidjeti sta je prava ljubav..a modza i ne.. mozda cu se kajat cijeli zivot.. Znam da postavljam pitanja koja su teska.. ali ne znam dali netko ima slicna iskustva.. Najveci problem mi stvara taj pritisak mojih konzervativnih roditelja i rodbine.. koji ce pricat o meni.. nikad ne treba zivjet zbog drugih..niti raditi nesto zbog drugih..ali trenutno ni sama ne znam sto bih..