Drage žene, molim vas za savjet i podršku...
Naime, nakon 18 i pol godina uginuo mi je pas, zadnjih 5 godina se dosta mučio, ali nisam imala srca eutanizirati ga i jučer je eto uginuo. Emocionalno sam dosta loše, uopće ne funkcioniram i ne znam kako da to prebrodim, baš me to totalno dotuklo iako je godinama bio loše i više puta sam ga isplakala, ali za kraj čovjek nikad nije spreman. Znači, taj emocionalni dio mi je najgori, znam da ću s vremenom biti bolje, ali suze mi stalno idu na oči, jučer sam radila i nemam pojm akako sam odradila smjenu, jedva sam čekala kraj. Pa me zanima kako ste se vi nosile s gubitkom drage životinjice koja vas je pratila dugi niz godina? Vjerojatno ću s vremenom biti bolje, ali misli su mi jako usredotočene samo na to...
Što se tiče administrativnog dijela, bila sam upoznata da pas mora službeno na kremiranje i pitanje je hoću li dobiti njegove ostatke pa smatram da zaslužuje biti pokopan u svom dvorištu na travnjaku kojeg je bezbroj puta pretrčao i to sam i učinila jučer. Znam da psa moram odjaviti, ali me zanima točna procedura, i koja pitanja mogu očekivati jer sam mislila reći da je pas nestao upravo zbog razloga što mi ne bi dali da ga zakopam u svom dvorištu. Hvala na svim savjetima