Dobra vecer, danas mi je jedan izrazito tezak dan i jednostavno se moram nekome izjadati. Muz, kcer i ja zivimo na katu, a svekar i svekrva u prizemlju. Buduci da muz radi u inozemstvu i prije par dana je otisao, mala i ja smo ostale same s njegovima u kuci. Oni su mladji umirovljenici, kuci su non stop i stalno se svadjaju i vrijedjaju. Imamo vrt i okucnicu koju treba odrzavati tako da dosta vremena provodim vani, osobito navecer i tada sam najvise s njima. Kuca je izolirana u sumi takoda nemamo nekih blizih susjeda s kojima bih mogla usput popricati iz dvorista. Imam osjecaj da mi se zivot sveo na svekra i svekrvu, ne mogu vise slusati njihove primitivne razgovore i svadje, osobito svekrvu koja o svemu ima neko svoje misljenje i misli da je popila svu pamet svijeta. Upravo zbog te izoliranosti kuce cesto se spustam k njima jer mi dosadno aoni su mi za sada jedino odraslo drustvo u kuci. Momentalno ne radim, ali sam nasla posao s kojim cu poceti u rujnu. Ljeto mi uzasno tesko pada mrzim vrucinu, ona me u potpunosti umrtvi. Stalno sam umorna i zivcana. Imam kcer malo stariju od dvije godine i posljednjih je dana kenjkasta, stalno mama, mama, stalno mi je za vratom, ne mogu s oprostenjen ni na wc na miru. Jako je tvrdoglava, mogu rece i bezobrazna. Danas je u posjet dosla jedna gospodja s unucicom koji je moja mala udarila jer joj je dijete uzelo igracku ili sta vec, a kada joj je baka od male rekla da to nije lijepo, kcer je na nju zarezala, bas tako jer ne znam kako drukcije da opisem ono sto sam u tom trenu cula i vidjela. Ne znam je li to faza ili ja stvarno nesto radim krivo. Nisam je nikad udarila, ali danas mi je doslo par puta da je nalupam. Reci cete mi odi iz kuce, druzi se s prijateljima. Muz i ja s prijateljima jednostavno nemamo srece. Mi smo ti koji stalno pozivamo i ugoscavamo. I to je to. Nitko da bi nas ugostio ili nekamo pozvao. Upravo gledam utakmicu sama, ali nije bitna ona, bitno je druzenje. Da, mogla sam opet veceras nekoga pozvati, ali puna mi je kapa takvih sebicnih ljudi kojima sam uvijek plan b. Buduci da od prijatelja nista, muz i ja smo shvatili da trebamo naci hobi da imamo kako provesti slobodno vrijeme pa smo kupili bicikle. Biciklizam mi bas pase, ali otkako je muz otisao raditi nema mi tko pricuvati malu pola sata sat koliko bih vozila jer svekrva stalno nesto kuka, izmislja, sad ne mogu, cekaj da jos ovo, ono... I tako otprilike svaki dan. Umorna sam, svaki dan isti, nemam vremena da ucinim nesto lijepo za sebe iako sam doma i kao, trebala bih imati slobodnog vremana. Usamljena sam nekako zatupljena. Bojim se da svoje raspolozenje prenosim na dijete i danas sam stvarno bila u par navrata gruba prema dijetetu i zao mi je zbog toga. Sto da radim? Kamo da se malo maknem? Ako imate bilo kakav savjet, sugestiju, ideju, molim da ju napisete. Hvala.