Pozdrav svima!
Imam jedan problem koji nažalost mislim da nikad neću uspjeti riješiti.
Prije 2 godine došla sam studirati u Zagreb kod sestrične (29) koja ima svoj stan. S nama živi još jedna cura koja uredno plaća stanarinu, dok sam ja tu kao besplatno. Radi se o mojoj sestrični. Ona je užasna. Ispočetka mi ju je bilo žao jer mi je stalno tepala, sekica moja, miškica, volim te, ne znam šta sve ne.. mazila me i pazila. Inače NIGDJE ne izlazi, ne radi, stalno je zatvorena u stanu i zbog toga mi ju je bilo žao. Ali sad kako vrijeme sve odmiče, prema njoj osjećam samo gnjev! Zašto? E pa ovako...
Njezin tata ima građevinsku firmu i uzdržava cijelu obitelj. Tako je i dobila ovaj stan. Svaki mjesec joj šalje nekoliko tisuća kuna na račun. Radi se o tome da je ona užasno škrta, proračunata i jednostavno meni gadna osoba. Izderaava se na mene na nešto normalno što kažem, a ne daj Bože da joj prigovorim - odmah izbaci bujicu uvreda i ružnih riječi prema meni, bez obzira da li smo same, da li je netko kod nas u gostima ili smo na ulici prepunoj ljudi. Čim nešto napravim što njoj nije po špagi, odmah sam razmažena, bahata, bezobrazna, neodgojena i neinteligentna (točno taj riječnik koristi!!!!!), napada me i vrijeđa kao da sma pas. Inače mi je prije 3 godine umro tata (njezin tetak), i sada mene i sestru (koja ima 22 god i još studira, ja imam 20) uzdržava jer sestra ne može naći posao, a mirovinu koju dobivam na račun tatine smrti 1500 kn ostavljam mami jer ni ona nema. Ja trenutno koristim kredit koji sam dobila od države (i za koji učim da imam prosjek 4,0 da ne moram vraćati). A mojoj sestrični njezin tata i mama šalju novce, mama joj govori cijelu zimu da kupi kaput i čizme a ova ne želi, i kad joj kažem da ih kupi ona poludi na mene i kaže mi nek joj ja kupim, da ona nema novaca za to. Halo??? ZA TO JE i DObila novce!!! Isto tako dok joj kažem da to što ona vodi nije pravi život, osamljena i zatvorena u tom stanu, ona poludi na mene i kaže da nek ja radim 16 sati dnevno (to njeizn tata radi) i nek se smrzavam vani na hladnoći da mogu skupa s njom živjet u tom stanu, da ona nema novaca za luksuze ko ja (to što odem jednom tjedno van i što si kupim nešto za sebe), i da sma bahata, razmažena, bla bla bla.. sve uvrede koje idu uz to.
Možda i jesam takva, ali to kako se ona prema meni ponaša je stvarno nepodnošljivo. Bilo što da joj kažem ona jednostavno NE PRIHVAĆA, ONA JE NAJBOLJA, NAJPAMETNIJA, NAJINTELIGENTNIJA, a gluplja je nego stup! A za luksuze?? znate na šta ona troši?? kupuje hrpetinu knjiga s kojima može guzicu obrisat, tečajeve engleskog po par tisuća kuna koji stoje u ladici a ne zna napisati "Hello" ni "beautiful", kućanske aparate da glava boli, svake 2 god mijenja kompletno pokućstvo u stanu, a ona nema za kavu???? Ona nema za izlaske??? Meni koja nemam tatu da mi šalje novce kaže da joj kupim čizme i kaput jer ona nema??
Oprostite što sam se raspisala ali stavarno sam uzrujana i teško mi je ovako živjeti. Kad sam tužna kaže mi da šta meni fali, da imam jesti i gdje živjeti, kad je toliko zatucana i ograničena da samo materijalno vidi. Moju sestru i svoju (s kojjom sam si jako dobra) vrijeđa i govori im da su primitivne samo zato jer ne žive u Zagrebu kao ona nego na selu, i jer imaju dečke i jer žele svadbu za 400 ljudi - da to nije normalno u ovo krizno doba takve fešte raditi. Zašto jednostavno ne prizna da je isfrustrirana što ona nije sretna i što ona nema život, nego sve nas vrijeđa. SVima želi upravljati životom. Da ne govorim da opsesivno čisti, svaka stvar terba biti na svojem mjestu. Evo sad mi je sve stvari prekopala i pola pobacala, da meni to ne treba. Nigdje ne radi, vječni student je, sada je upisala magisterij i ni ne trudi se naći posao jer njoj ništa ne valja - a kaže da nema posla, da želi raditi našla bi bilo što, normalno da ne radi jer ju jadni otac uzdržava a ona samo ždere i spava po cijele dane.
Što da radim? Nekad bi najradije otišla ali nemam gdje, ni bilo što joj kažem ne vrijedi. Nitko od nas (njezina rođena sestra i sestrične) je ne podnosi jer je takva, svima nađe manu i svima bi krojila život, a sebe i svoje nedostatke ne vidi, ni ne vidi koliko je očajno i ograniečan osoba. Da ne kažem da se prema cimerici (koja je takva kakva je, zbog teškog života je i sama teška, ne čisti ništa ni ne kuha) PREDOBRA, i STO POSTO sam uvjerena da je takva prema njoj jer joj plaća stanarinu a ja ne. Isto tako sve što si za jelo kupim poždere, sve nestane u jednom danu, a ona ne izdvoji ni lipe za nešto slatko ili za grickati da imamo sve, nego naše uzima.
Molim za neki suvisli savjet, ma da znam da joj ne mogu nikako proturiječiti.
:(