pozdrav! moja frendica ima problem konstantnog straha. tesko o tome prica, uglavnom samo samnom, ali vidim da ju to muci. strah ju je od, pa manje vise svega. da ce se nesto lose dogoditi, da ce biti potres, da ce iscuriti plin u stanu, da boiler nije ispravan... non stop je nesto. to su uglavnom stvari o kojima svi mislimo, ali nju to bas jako sve brine. od tih manjih stvari do onih tipa let avionom i sl. pa do onih zivotnih, djeca, obitelj, i sve to. prije par godina je s uzbudjenjem pricala o djeci, o imenima koja bi im dala... sada kad pricamo o tome ima posve drugacije misljenje, cak nekad kaze da nije ni sigurna moze li imati djecu i non stop se brinuti hoce li im se nesto dogoditi. sto je najgore, znam da stvarno tako misli i da u ovom trenu nije sposobna bit majka. ne da bi bila losa, daleko od toga, nego bi nju to pojelo. ona bi valjda non stop visila na prozoru dok se igraju i grizla nokte, da ne kazem sto bi bilo ako bi djete uhvatila vrucica ili tako nesto... i tesko se opusta, imala je neke, kako se ispostavilo pretragama, manje zdravstvene probleme prije par mjeseci i od tada je pomalo hipohondar. ovo je zdravo, ovo nije, stalno brije da ce se srusiti, onesvjestiti... pa cak i umrijeti. neznam kako da joj pomognem. velikim je dijelom svjesna svog problema, ali kaze kako ne zeli zavrsiti na antidepresivima ili tako nesto. inace je sasvim normalna osoba, izuzetno inteligentna, uspjesna u svom poslu, duhovita, nesebicna, veliki altrusit i dobrocinitelj. lijepa je kako bi se reklo, izvana i iznutra. ljudi je vole. zao mi je i nadam se da bi joj mozda pomoglo znati da ima jos netko tko se bori ili se borio s time. hvala vam unaprijed.