Molim vas da suviše emotivne djevojke i žene izbjegnu ovo pitanje... šalim se, htjela bih ja čuti i vas, no trenutno bi mi godila šamarčina zdravog razuma! U tridesetim sam godinama, sve više se premišljam oko toga je li neko prosto rođen da bude luzer, da odustane? Je li vrijeme da u nekim godinama žena napravi kompromise, "poda" se muškarcu, uda se i rodi djecu i bude kuš kad misli da je ona u pravu? Da prestane tragati za dobrim poslom i idealnom karijerom, jer nije rođena da bude zvijezda na nebu nego tek poneki lutalac na zemlji? Jesu li neke žene predodređene za to da budu neprimjetne, čak i ako im se to ne dopada? Hvala.