Evo ovako, ne znam kako bih zapocela... Od kako znam za sebe u mojoj kuci nema nikakvog veselja, nema nikakve povezanosti.. Od kako znam za sebe spremam kucu, cisitim.. Zavrsila sam srednju skolu, upisala sada faks(u gradu kojem zivim), radila preko ljeta, ne opijam se, ne drogiram se, ne svadjam se s roditeljima..svaki par carapa,ili gace, ili hlace ili bilo sta sto si moram i zelim kupit si uvijek kupim od novaca koje skupim, nikad mi nisu dali za hlace..nije da nemamo..uvijek je sve bratu islo..a kad bih pitala zasto, odgovor bi bio uvijek isti..on je musko! Ali im ja jednostavno ne odgovaram! Nikad nisu zadovoljni i stalno im nesto ne valja na meni! Imam majku, ali ja sam ta koja cisti i sprema..ona kuha rucak.. prijasnji izgovori su joj bili umor od posla..sada, ne radi..ali i dalje ako ja ne ocistim kupatilo, biti ce prljavo do maksimuma, ali ja to naravno ne bih mogla izdrzat.. a naravno tako je i za ostale prostorije u kuci.. To nije sve.. Punija sam djevojka i stalno mi govore kako sam debela i kako ne bi trebala jesti to sto jedem, u redu bi bilo da mi kazu pazi sto jedes.. nego me non-stop omalozavaju..Psihicki sam na rubu, a nesto im reci ne smijem.. Imam skoro 20 godina.. Imam decka, i to se cudim kako su mi dopustili jer su mi rekli da mogu biti sretna sto su mi to dopustili.. Ne znam, prema bratu nisu tavki..uvijek sam morala radit njegove duznosti jer je on MUSKO a ja ZENSKO! Odem van, nakon pol sata mi zna stici poruka da odmah dodjem doma.. ili ce biti problema! Zasto?? Ne mogu vise i ovo pisem u suzama! Mama mi stalno govori kako cu biti debela krava..kako nikad nista u zivotu necu znati..kako necu bit sposobna zavrsit faks.. to boli! Ali im ne smijem nista reci jer se bojim..prije 2 godine sam im pokusala reci..ali su me toliko istukli, doslovno vukli po podu jer nisam htjela ustat s kreveta.. onak.. strah me..nakon svakog dolaska kuci s nastave, s posla, sa kave mene strah..jer ne znam sta me ceka..Onak..kad sam u kuci, ne valja im, vicu na mene kak samo lezim, sjedim, gledam tv i citam knjige..a kad izadjem, stalno sam vani... sta da radim? I ako ovo sve ne mogu opisat rijecima, to se mora dozivjet.. jedino mi je decko potpora! Ne bih vise htjela zivjet kod kuce! Ali nemam kamo! i da, pocinjem studirat ono sto ne zelim..jer su mi rekli da ne zele radit radi moga skolovanja jer treba brata ozenit i sredit kucu za svatove... ne znam!!! zar cu cijeli zivot biti tako nesretna?a primljena sam bila na fakultet koji zelim ici od 7 razreda!! neki nece vjerovati ovome..ali istina je..i svaki dan se borim da ih pokusam ignorirat i pravim se da sam sretna a zapravo patim jako! ne zelim vise ni plakati ni biti u strahu a niti tuzna!