Drage moje kolegice...muči me to što nikako ne uspjevam doći na posao i ne donijeti tamo sve svoje probleme od kuće. Ne volim što mi se to događa ali previše sam nezadovoljna svojim životom, posebno brakom i sve te emocije se odražavaju na moje ponašanje na poslu. Znam da si to ne bih smjela dozvoliti ali ja sam takva i ne mogu se preobraziti u drugu osobu, opustiti se i zaboraviti svoje probleme jer sve uzimam previše k srcu i to mi se čita na licu. Imam dojam da me stranke zbog toga doživljavaju kao odbojnu, hladnu, mrzovoljnu, nepristupačnu osobu. Kako vi uspjevate odvojiti privatne stvari od poslovnih i trebam li se na silu smijati ako mi nije do smijeha? Hvala