Postovani trebam pomoc,savjet.27 mi je godina.Upisala sam fakultet nakon srednje skole,tri puta sam ponavljala prvu godinu (treci put sam upisala izvanredno,ali nisam isla na faks niti davala ispite)buduceg muza sam upoznala s 19,nakon dvije godine smo se vjencali.Volimo se idila traje vec 6 godina,imamo dvoje prekrasne djece (od 3 g i od 3 mjeseca).Nakon sto smo prohodali pocela sam raditi,radila sam do zadnjeg mjeseca trudnoce ( s 24 rodila),nakon isteka porodiljnog nisam se vracala na posao jer sam se zeljela posvetiti djetetu,financije nam hvala Bogu nisu problem.
Da se vratim na bit.U srednjoj skoli sam bila najbolji ucenik u razredu,od mene se mnogo ocekivalo.Zapravo sama sam imala velika ocekivanja,oduvijek volim ucenje,govorim 4 strana jezika.Mladost,drustvo na faksu koje nije voljelo prisustvovati na predavanjima,zaljubljenost (svaki slobodan trenutak sam provodila sa sadasnjim muzem) pronalazenje posla...sve to me odvuklo od faksa.Ne nalazim isprike,sama sam kriva svjesna sam toga (kazu tko hoce nesto naci ce nacin kako da to ostvari :-).Sad s 25 sam krenula ponovno na faks,dala prvu godinu,upisala drugu...ove godine sam trebala upisati trecu.Nazalost predmet koji mi je bio uvjet nisam uspjela poloziti,moram ponavljati drugu godinu.Razmisljam o odustajanju,preumorna sam djeca (dojenje i nespavanje bebe,starije dijete koje jos uvijek treba punu paznju),kuca...ucenje na kraju( od roditelja i muza imam podrsku,roditelji pricuvaju djecu koliko su u mogucnosti s obzirom da rade,muz je okupiran poslom)..mada mi je zao jer mi je zavrsiti faks zivotna zelja makar nikad ne radila u struci,moji roditelji nisu imali sredstava za zavrsiti faks,dok su meni sve pruzili...muka bi me hvatala kad bi prolazila kraj zgrade faksa,osjecaj kao da cu povratiti...podsjecalo bi me na neuspjeh,kamen koji nosim na ledima i dalje...a i volim uciti,jos sam sad zrelija pa mi je sve interesantnije(ranije cega god bih se uhvatila ne bi stala dok ne zavrsim).
Hvala Bogu imam prekrasnu obitelj,zdravi smo,uzivam u svakom trenutku s njima...ali unatoc tome osjecam se neuspjesnom,:nisam zavrsila faks,nemam posao (radnog staza preko knjizice imam 4 godine),jezike sam pocela zaboravljati jer ih ne koristim,biti samo mama me jednostavno ne ispunjava u potpunosti.Jezici su zapravo moja strast,oduvijek sam zeljela raditi posao vezan uz jezike.Sta sad raditi?Biti uporna i izgurati taj faks do kraja paralelno s odgojem djece,ili se orijentirati na usavrsavanje jezika?osjecam se kao da sve radim a na kraju nista konkretno nisam postigla.Raditi zasad ne namjeravam jer zelim biti s djecom dok jos malo ne porastu,barem dvije godine kad sam vec u mogucnosti.Ona su moje najvece blago :-).Ispricavam se na dugom postu i eventualne greske u pisanju.Hvala