bok mame. moj tri i pol godišnji sin odlazi u vrtić već 7 mjeseci i u tom periodu nije se uklopio ni adaptirao. kad ga ostavljam sve je gore i gore. plaće kumi i moli na koljenima da ga ne ostavljam tamo. došlo je do toga da me moli da sam ostane kod kuće ako već mi moramo na posao. meni se srce trga na pomisao kak ću ga sutra opet tamo odvesti.... katastrofa. svaki pokušaj razgovora o temi vrtić ignorira. ne želi razgovarati nit slušati o tome. ja sam dobila dojam da se ne osjeća kao dio grupe. tete mi uporno govore kak je sve super i pet i za dest, kak je on ovo i ono i bla bla bla a malom je vrtić noćna mora i dalje. i dođem ja danas (najavljeno) sat vremena nakon što sam ga ostavila tamo, donijela mu flomaster koji sam obečala, uđem u prostoriju i oni jedu. svi za stolom. teta na čelu. gledam gdje mi je sin, nema ga. i vidim ga iza pravana za jednim drugim stolom sam sjedi njima okrenut leđima gledajući u zid. ja sam se skoro srušila od šoka. i u onom trenu teta skoči uzme flomaster i daje ga matiji i ja sam tu trebala van. zatvorim vrata za sobom i stojim kojih minutu u šoku i nevjerici i ne znam šta da radim. uglavnom, nisam mogla ništa u tom trenu jer sam bila s mlađim sinom, pa sam nazvala muža i rekla mu što sam vidjela. on je otišao tamo i nije riješio ništa. teta je rekla da sam ja dobila krivi dojam, jer je matija sam i inače tako odlazi kad se jede jer on ne jede..................

trenutno sam ljuta i ne znam kako da riješim problem, mali treba ići u vrtić jer nemam kud ga voditi, mijenjati vrtić ili grupu bio bi novi šok za njega...... koma. pomozite mi, što bi vi učinile? INAČE, matija odbija jesti tamo još od početka...