U vezi sam pola godine, dečko se lijepo ponaša prema meni, svaki dan se vidimo. Problem je u tom viđanju i mojoj obitelji. On živi na selu, završio je srednju školu i traži posao (nedavno je dobio otkaz). Ja sam gradska cura, završila faks, radim na dosta dobrom mjestu. Mi nikad nismo potegli pitanje financija niti gledam na obrazovanje. Problem je moj tata koji često mijenja mišljenje. Čim se zadržim po jedan cijeli dan kod njega, ljuti se na mene i govori mi da taj dečko nije za mene, da ja nisam studirala da bih jednog dana išla na selo. Kada dečko dođe kod nas nešto pomoći, onda je mojoj obitelji dobar nekoliko dana, a zatim opet tata počne prigovarati. Majka se također prikloni njegovom mišljenju pa ponekad ne znam tko je gori od njih. Sve me to ljuti, jer imam 26 godina, nisam dijete i sama znam u što se upuštam. Sramim se pozvati dečka doma da moji ne bi bili loše volje pa počeli nešto krivo govoriti, stoga smo većinu vremena kod njega. Kako imam posao, pravo vrijeme bi bilo da se osamostalim, ali opet ne mogu nigdje, jer ipak nemam dovoljno za ratu stana pošto otplaćujem kredit za auto. Ne znam što učiniti, jer me takva situacija doma psihički iscrpljuje i zbog moje veze često nastanu svađe. Tata kaže da trebam smanjiti viđanje s njim i odlazak k njemu, jer kod njega nema ništa zanimljivo, a majka se boji da me njegovi iskorištavaju u kućanskim poslovima. Ne vjeruje mi da mi njegovi ne daju skloniti ni oprati tanjur poslije ručka. Molim vas savjet.