Student sam, i jos zivim kod kuce. Moji roditelji su mi na pocetku spominjali stan, posto svako jutro vozim sat vremena kako bih stigla na fax.. mislila sam da to nije neki napor za mene.. no sad kad imam vezu, i decko zivi blizu tog mjesta gdje ja studiram, zelja mi je ipak da se iselim.. da se osamostalim.. do sada to zaist nije bio neki problem.. Do neki dan kada sam mamu upitala, kad misle da je dobro da se iselim. Ona je samo odbijala to, ne zeli da idem, kao nije problem to sto putujem ovako, sjedila tu u kuci ili sama u stanu je isto, isti joj je trosak ovako za gorivo ili tamo kad bi mi stan od 200KM placala.. Meni ovo vozikanje i ne predstavlja neki veliki problem.. Meni je jednostavno stalo do toga da i ja imam svoju slobodu, da se malo odvojim od njih, da pokusam zivjeti svoj zivot, meni je 21. godina.. i mislim da sam spremna za to.. ja to stvarno zelim, svoju vezu bih mogla i odrzavati kako treba ovako si nismo bas blizu.. ali ne moja mama mi je kao primjer navela kako cu ja dovoditi svog decka kuci, ali hallo.. mislim da je to danas normalno.. on dolazi i ovako tu kod mene kuci i budemo do kasno kod mene, stvarno ne znam koji je problem.. i hitno mi treba savjet.. ona me ne razumie, sve shvaca osobno, govori mi kako sam nezahvalna, dali su mi auto kako bih mogla ici na fax, ne razumijem ih.. zasto je to toliki problem.. vjerojatno ima i majki ovdje mozda mi vi mozete objasniti zasto moja mama tako reagira.. ???