Slijedi poduža priča, ali trebam vaše mišljenje drage žene...

Suprug i ja smo 4 godine u braku, i tri godine zajedno. Imamo prekrasnu djevojčicu tri godine i čekamo bebicu :) od početka imamo problema s roditeljima. Njegovi su se primirili, dođu, igraju se s djetetom, pitaju ako treba neka pomoć. Svojeglavi su i ponekad naporni, ali se ponašaju manje više fer. Da napomenem u početku je bilo velikih svađa s obje strane i stalno smo se nas dvoje borili da ispravimo krive drine. Moji roditelji stalno nalaze neke zamjerke i uvijek im nešto ne paše, već ne znam jesam luda ili što? Kad bi došli uvijek žure, nikad nemaju vremena za unuku, malo se poigraju i odu, za pomoć ne moram ni pitati, ako je u pitanju čuvanje male, oni ne mohu doći, nemaju novaca, nisu milioneri, uvijek kukaju. A glavno je da sam ja sad udana i nisu dužni uskočiti na niti jedan način ili šta već ne znam. Ne shvaćam.... Sad već dva mjeseca ne dolaze jer su "oni čuli da je moj suprug rekao ovo ili ono..." malu nisu vidjeli, mene, s njim na slavlju nedavno neće pričat okreću leđa... osjećam se grozno. Preko telefona mi samo prigovaraju on je ovakav onakav i već mi je dosta. Rekla sam izričito da im od prvog dana ne paše i da ja neću sebi stvarati svađe u brake konstantno zbog trećih osoba, ali njima ne vrijedi reći. Fale mi naravno i srce me boli kad ih mala spominje, ne znam ni što reći ljudima jer to se vidi. Ne znam kako se više postaviti....