Pozdrav svima.
Situacija je sljedeća. Imala sam dečka od svoje 16-te godine i bili smo u vezi 8 godina.Prekinuli smo jer se to sve više manje svelo na naviku i nije više bilo osjećaja kojih treba biti.Nedugo nakon prekida upoznala sam sadašnjeg dečka s kojim sam u vezi 7 mjeseci od kojih smo 2 mjeseca zaručeni i planiramo u budućnosti brak i zajednički život. Meni su 24 godine, njemu 28. Konačno nakon dugo vremena osjećam ljubav i vidim u njemu sve.Presretna sam s njime.Međutim, upoznala sam ga taman u vrijeme kad mi se mama razboljela i u međuvremenu umrla :(
Javi se meni prijateljica još od djetinjstva da me pita da li sam se zaručila. Ja njoj potvrdim a ona počinje s pitanjima i komentarima.Da li sam stvarno sretna, da li sam sigurna u taj korak. Da ona baš i nije sigurna, bit će joj tek sve jasno kad ga upozna.Njeno mišljenje je da je to sve nezrelo, da ja u njemu samo tražim utjehu zbog gubitka i traume koje sam doživjela zbog smrti mame i da to možda nisu moji pravi osjećaji prema njemu nego samo vidim priliku da se brže udam i maknem od svih.I da mi nebi to sve pisala da se ne brine za mene. Meni su nakon toga stajali upitnici iznad glave ???
Neznam da li da to pripišem ljubomori ili je to stvarno nezrelo i prebrzo?!
Zar stvarno čovjekova istinska sreća najviše boli ljude oko njega? Prosvjetlite me :)