pozdrav.imam 22 god,moj problem je odnos sa ocem,naime otakako znam za sebe on mi nikad nije ukazao ni mrvu ljubavi i njeznosti,oduvijek je bio dalek,distanciran.isto tako je i sa mojim bratom 14,stalno ga tjera da radi poslove koji su teski za njega ,tjera ga da uci,a nikad nam nije otisao na roditeljski,jednostavno nikad ga nije zanimalo kako je nama kako se osjecamo da li nam nesto fali,uvijek je okrutan i hladan.i prema majci je takav,a ona je veoma dobra osoba ima dusu kao planina,i uvijek je dobra prema meni i bratu,ali je uvijek tuzna zbog oca koji nam zagorcava zivot.dusa me boli kad vidim koliko ona pati,a i ja i brat.rijetko da prodje dan da ja ne placem zbog toga.osjecam da sam citav zivot nesrecna,nemam volje da zivim,a i samopouzdanje mi je na dnu,zbog oca koji me uvijek tretira kao nesto bezvrijedno.vise puta sam pomisljala na samoubistvo ali se sjetim koliko bi majka i brat patili i odustala sam od toga.Ali ovaj moj zivot nije zivot to je pakao,u nasoj kuci nema smijeha ni radosti samo tuga cutanje i depresija a sve zbog njega,a kad bi se brat i ja ponekad nasmijali on bi nas ucutkivao jer ga nervira smijeh.znam da je to grijeh ali osjecam da mrzim je je meni i mom bratu uskratio normalno djetinjstvo a mojoj majci normalan zivot.imala bih pisati o tome do sutra ali ne mogu,suze me guse,previse je bolno.molim vas za svajet i misljenje