Potreban mi je savjet.
Imam 23.g., prije 5 mjeseci sam prohodala sa sadašnjim dečkom i prelijepo nam je. Prve sekunde kad smo se upoznali kliknuli smo i znam da je on taj kojeg sam tražila.
Sve moje frendice ga obožavaju, moja braća se više vesele njemu nego meni ;-P.. Dosad u vezi nismo imali prevelikih problema, par malih nesuglasnica koje smoe bez svađe ili ljutnje riješili. Jako dobro funkcioniramo zajedno i želja nam je uskoro živjet zajedno. Jedini stvarni veliki problem koji postoji je moja mama. Iz nekog razloga je u zadnje vrijeme malo luda, prije 6 mj. joj je mama umrla, pa sam jedno vrijeme mislila da je to šok koji priča iz nje. Inače je dobra i pažljiva, nikad nije bila previše stroga ali sam ju uvijek poštovala. A sada, samo visi na mobitelu, face i watsapp dirigiraju joj dan, 5. nas je djece i ako nešto nije stigla preko dana napravit u kući (kućanica je) krivi ovo dvoje najmanjih (6 i 4) da nije stigla zbog njih, što je potpuna glupost jer nikad nije snjima. Najmlađi ide u vrtić, stariji se već snalazi sam, najstariji brat (19) i sestra (13) idu u školu a ja radim u našoj firmi. Većinu vremena provodi samam doma i sve bi mogla stić, ali uvijek nađe neki izgovor. Nije to neki problem, jer ja obavim što treba, nije mi problem pomoć, ali sam joj ja otkad imam dečka na piku. Neprođe niti jedan dan a da se mi ne posvađamo. Pokušam ja lijepo snjom razgovarat, kažem joj što bi ja promijenila i ona se poćne derat na mene ta kako se usuđujem tako razgovarat, kako mogu bit tako bezobrazna sebična zla. Počelo me to mučit, skoro svaku večer idem leć sa boli u želicu zato što neznam što će mi slijedeće reći. Jednom mi je u svom napadaju bijesa prijetila sam šamarćinom te mi je rekla da ako se nastavim tako ponašat da mogu kupit svoje stvari i otić.
Prije 2.mj. sam prestala radit u našoj firmi i otad tražim posao, njezim plan je bio da idem na more čistit naše apartmane. Pronašla sam posao i odlucila ostat doma. Gorke sam suze plaka kad me napala. Rekla mi je da sam u toliko uzasno razocarala, da kako mogu bit toliko bezobrazna ostavit njih same na moru iako znam da nismo bas u financiskoj situaciji da plate zenu koja ce cistit, da sam im valjala dok su imali novaca i sad kad ga nemaju da bjezim i trazim nesto bolje. Znala mi je nabacivat na glavu da sam sa deckom zbog njegovih novaca.
Moja mama, žena koja me rodila, koju volim, kaze mi da sam sponzorusa, da sam zla, bezobrazna, sebicna, da sam ju uzasno razocarala. Ja sam dvije godine bila doma zato sto je ona bila bolesna, dvije godine sam preuzela njezinu ulogu u kuci i sad ja nevaljam. Il je ona stvarno taliko isfrustrirana ili se jednostavno nemože pomirit stim da sam ja odlucila zivjet svoj zivot i da nisam vise malo dijete.
Zelja mi je preslit se za par mjeseci strah me kako ce ona reagirat na to. Stvarno vise neznam sto cu, nemogu lijepo snjom ali nemogu ni ruzno, niti jedna opcija ne pali. Tata mi savjetuje da jednom stvano sutim i da izbjegavam ista sto bi ju moglo uznemirit.
Stavrno mi to ide na zivce i sve vise sam mrzovoljna i ljuta, sto nekad nazalost ostavljam na decku. Iako je on pun razumjevanja i zna da me to muci, dojadilo mu je. Neznam vise sta da radim, ako da pomognem njoj a i sebi, kako da se oslobodim tih griznji savjesti koje mi ona zadaje.
Help