O što da radim...upravo sam prekinula s predivnim dečkom jer sam shvatila da sam njime pokušavala nadomjestiti tatu. Prije 3 godine umro je iznenada, a prije nekoliko mjeseci pojavio se on, prvi od kojeg sam nakon tatine smrti osjetila ljubav, nježnost i zaštitu, onu sigurnost i onaj mir koji ti može pružiti samo roditelj kad te zagrli da te utješi. Sada kad smo prekinuli, osjećam se kao da proživljavam ono isto kao i kad sam shvatila da se tata više neće probuditi.

Što da radim?? Kako to promjeniti?? Ispočetka me privlačio i uzbuđivao, ali kako je dalje pokazivao emocije prema meni, to sam više počela bježati od njega..a kad bi bila s njim, samo sam htjela grliti ga i dragati....kad bi me držao za ruku negdje i predstavljao prijatelijma, osjećala sam se ponosno i sretno, kao naivna djevojčica.

Kako to popraviti? Osjećam se kao da umirem, jer stalo mi je do njega, samo očito na krivi način..

molim vas pomoć :(((