Nisam znala kako da zapocnem ovu pricu od stida i srama a nikome je ne smijem ispricati bas zbog toga, naime zivim sa mamom i sestrom , otac je poginuo u ratu. Da ne duljim, imam problem sa mamom, promjenila je radno mjesto i sad je vise u kontaktu s ljudima. Valjda je na poslu upoznala tog nekog muskarca, on je dosta stariji od nje, svako vece je zove pricaju po sat vremena, i stalno je pitam da mi kaze sta je u pitanju, sta ima s njim, no ona uvijek izbjegava odgovor i okrece na drugu temu. Jedne veceri sam usla u sobu dok je pricala s njim i rekla joj da prekine i kada je prekinula pocela je svadja. Navodno oni su samo prijatelji, cisto sumnjam da on nju vidi kao prijateljicu... Prema njoj osjecam, bijes, gadjenje, na neki nacin mrznju, ne mogu ocima da je gledam, postala je tako odbojna prema meni, nece da razgovara, nece uopce da uspostavu komunikaciju. Molim vas recite mi sta da radim, kako da opet uspostavimo komunikaciju???