Ne znam da li sam zbog toga grozna osoba, ali trebam vaš prijedlog ili metodu kako dati do znanja ili naučiti klinca da stane kad je pitanje uzimanje hrane i da treba razmisliti da ostavi nešto i za druge. Sestra od mog muža sa svojom obitelji živi vrlo blizu nas. Imaju klinca od 12 godina koji već sada ima 90kg. Dosta vremena boravi kod nas, jer oni rade u jednoj firmi u kojoj se zadrže i po 10-12 sati na dan. Ostave nešto namirnica i love tako da mali ima za hranu. Ali to nije dovoljno, mali jednostavno jede previše. Mi imamo također jedno mlađe dijete i ako slučajno kupim dvije čokolade, za svakog po jednu, mali pojede svoje i još dobar dio od mog djeteta. Jednostavno ga gledam, nekad kao da ni ne žvače samo guta i diše... Skuham ručak i za svakog ima dovoljno, ali kako brzo jede, tako si već trpa treći tanjur dok smo mi na prvome pa ponekad ni ne ostane dovoljno ako bi netko pojeo još npr.komadić mesa. Što više skuham, imam dojam da više jede. Moje dijete pojede jednu pašteticu ili ribicu ili pola pakiranja narezaka za doručak, a mali pojede sve to i još više za jedan obrok. Počelo me to živcirati, jer sam vidjela da ako ostavim nešto u frižderu da ima i moje dijete, toga već nema. Isto je i kad spremim gablec za posao sebi ili mužu. Računam da imam gablec u frižderu, ujutro ga već nema i onda kupim nešto usput u pekari. Pokušali smo mu reći da malo uspori, pogotovo kad ne zna raspodijeliti hranu sa našim djetetom, već pojede i njegovo. Njegovi roditelji su svjesni da to nije u redu, najviše zbog njegovog zdravlja, ali sve ostaje na tome da popričaju s njim i onda vidimo da im se ne da kuhati i drugi dan naruče pizze umjesto da krenu sa zdravijom hranom.
Muža ponekad to živcira, ali opet kaže, dijete je, ne moraju ti kilogrami ništa značiti, pubertet je...Ali svejedno, mene više brine to ponašanje, što nema razumijevanja da i netko drugi treba jesti i ostaviti za drugog. I ponašanje za stolom, u stanju je napuniti tanjur koliko ima mjesta na njemu i izabrati ono najbolje iz zdjele za sebe kao da nema nikog drugog za stolom.
Pretjerujem li u tome svemu i što da napravim?