Kolege na poslu imaju običaj skupljati novce za rođendane, promaknuća pa čak i za dječje rođendane. Nešto više od godinu dana sam zaposlena u toj firmi. Ispočetka sam se držala po strani, bilo je rođendana na kojima nisam sudjelovala, ali s vremenom su me uvukli u tu svoju rutinu, točnije nametnuli. Lijepo je to da se slavi, da se uzme predah i stvori atmosfera za druženje. Ali nema ravnopravnosti. Običaj je da se za rođendan kolegama nešto kupi, a tko slavi donosi nešto za počastiti. Kada su djeca imala rođendan od tih kolega, nisu ništa častili, već se kupio neki poklon za dijete. Sudjeluje se sa 40-50kn. Ono što je mene povrijedilo je to da je mom djetetu bio rođendan i nitko se nije sjetio da se skupi novac i nešto kupi. Znali su kada je rođendan, jer jedna kolegica ima sve napisano što se tiče tih događaja i ona je glavni blagajnik za te stvari. Ovaj mjesec su bila tri rođendana, već 150kn sam otkinula od svoje plaće. Da napomenem, ja s tim ljudima se privatno ne družim, jedva da sam i upoznala djecu. Nametnuto mi je u smislu da su prvi put kad su me uključili kupili poklon i stavili moje ime na čestitku i rekli da se tako sudjeluje. Radilo se tada o šefici pa nisam odbila. Sljedeći put se isto naredalo na gotovo. Onda je došao red na moj rođendan koji je pao za vikend, donijela sam nešto kolača da ih počastim. Ali su mi kupili jednu bombonjeru i cvijet. Vrijednost tog poklona je bila malo viša od 50kn. Rekli su mi da ne zamjerim, bio je vikend pa se nisu organizirali oko kupovine. Ok da su se sjetili i s tom sitnicom, ali inače se skuplja da svatko daje oko 50kn i to se kupuju vrijedni pokloni, parfemi, mikrovalna itd. Ne bi me to za moj rođendan pogodilo toliko koliko su moje dijete zaboravili, a ja sudjelujem za sve. Moje pitanje je kako se riješiti tih sudjelovanja u poklonima koji su doslovno nametnuti? Jesam li ja u krivu ili ispadam bezobrazna u vezi toga? Ali opet postoji neugodnost da im otvoreno kažem da ne želim, jer su oni već uhodani tim i ja bih htjela zadržati ok odnos s njima.