Kada smo imali manje novca, imali smo i manje izdataka... (mlađi bracni par), sada kada oboje radimo, uzeli smo u najam veci stan, bolje telefone koje mjesecno otplaćujemo, kredit jer smo imali nekih troskova vanrednih ali na kraju se to potrosilo ni vise ni manje nego na more iako smo znali da ce od jeseni suprug krenuti na predavanja na faksu 1god (zajedno smo odlucili da ce s e skolovati i da mi to nekako mozemo) međutim izgleda da ne mozemo. Oba racuna su nam u minusu, zivimo samo do mjeseca do mjeseca. naizgled je to sve super, sretni smo, ali ne znam gdje odu te pare, uopste se ne oblacimo po posljednjoj modi ni nista, ne veceravamo po gradu, mozda jednom do dva puta u mjesecu. Nekad pomislim da je to zato jer smo preposteni, nikad nista nije preko veze, uvijek čist račun - duga ljubav, sve plati na vrijeme, nemoj nikom ostati duzan... Kad se vozim gradskim prevozom uvijek kupim kartu, platim kolegici mjesecno koja me vozi na posao, ma prepošteno vise ne znam sta da radim. Imam osjecaj da je zivot okrutan, moras biti lopov i lazov, varati ljude, zvati na kavu a ne platiti i sl da bi uspio. Sto je najgore ja i suprug smo isti po tom pitanju. E sad imamo vanredni trosak za njegov fax, mislili smo da moze na rate ali ne moze, treba da plati određeni iznos za 2-3 dana.. roditelji jedni nemaju a s drugima ne govorimo.... tako da se na njih ne mozemo osloniti, on razmislja da pita strica o posudbi, mene stid bojim se da ce stric nekome reci. kao sto i studiras kad nemas... bas mi je tesko, vidim da je i njemu... ne znam sta da radim, kako biti posten i dobar i opet uspjeti u zivotu, kako ustediti, kako sad odjednom stvoriti te novce i stiskati se u vec stisnutoj situaciji i izdrzati narednu god... svijet mi se rusi ...