evo ovako dame :) problem je u odnosu s nekadasnjim najboljim prijateljem. kako su nam se s vremenom razisli putovi, tako je i kontakt prestao. doduse, odrzavao se jos dvije godine nakon razlaza, a onda je doslo do svadje. bilo kako bilo, mi smo se pomirili i sad smo ok. medutim, srela sam ga danas i djelovao mi je tako odsutno... pozdravio me i nasmijo mi se, al djelovao je tako...ne znam kako bi opisala to. zajednicki prijatelj, koji se s njim cesce vidao buduci da su isli zajedno u srednju (sad smo na faksu), rekao mi je da On rijetko s kim komunicira. Da je potpuno izoliran. Dok smo jos bili u kontaktu, rekao mi je da se rezao. To je bilo davno, al mislim da je bitno da napomenem. Sad kad sam ga srela, vidim da je izasao iz one "mracnjacke faze" dok ga je pubertet prao, ali i dalje vidim da postoji neka barijera izmedu nas. Progovorili smo jedva par rijeci. Znam da je proslo par godina otkad smo zadnji put pricali, i da je to jedan od razloga zasto nam je odnos takav, i nadam se da ce se s vremenom to promijeniti. Voljela bih mu pomoci, jer imam osjecaj da misli da je sam na svijetu, zato se toliko i iskljucuje od ljudi. Sam mi je rekao da ne vjeruje ljudima jer su ga mnogi povrijedili (nisam ulazila u detalje) i da me smatra najboljom prijateljicom (jos dok nam je komunikacija bila dobra). Ako neko ima ideju kak da pomognem tom decku, nek napise... Htjela bih mu dati do znanja da sam i dalje uz njega, bez obzira sto se nismo dugo vidjeli, a on kao da se boji pustit me ponovo u svoj zivot... Help. Hvala svima :)