evo javljam vam se jer sam jako tužna i nadam se da ćete htjeti pročitati i pomoći.. :(( voljela bi ako bi mi mogle pomoći.. ja nemam najbolju prijateljicu imala je sve do otprije 4 godine kad sam se prestala družiti s njom..išle smo zajedno u osnovnu pa nastavile u srednju,bile smo skupa dan-noć,nema šta nismo radile,povjeravale,bila mi je kao sestra...svi su nam zavidjeli a pošto smo izgledale slično ljudi na ulici vikali da smo sestre...kad smo već malo odrasle,počele izlaziti,ona je počela piti alkohol a ja ne..njoj je neko falio da se opusti,da ima s kim popiti jer ja ne pijem alkohol i nisam tako "zanimljivo" društvo,onda se odjednom počela družti s curama iz razreda počela se družiti s njihovim društvom..mene polako odbacivala..zadnja kap koja je prelila čašu je ta da nije htjela izaći sa mnom u grad i još jednom curom da proslavimo moj rođendan..jako me povrijedlia i da dalje ne duljim ja sam joj poslala sms i sve to prekinula,a ona mi je na to samo odgovorila kako je čekala pravi trenutak nije htjela ovako kao ja prekinuti..tad sam se još više naljutila...ja nakon toga nemam nijednu frendicu kojoj vjerujem..imam jednu curu koja je također išla sa mnom u školu (osnovnu) i ostale smo dan-danas dobre ali joj ne vjerujem,jer sve što kažem ona to izokreće,jednostavno ne smijem joj reći dok ona meni može..imam još jednu prijateljicu koja mi je jako dobra ali ne toliko da bi joj se povjerila kao ovoj prvoj što mi je bila "sestra"..mene jako boli što nemam osobu s kojom bi mogla svemu,o dečkima,o izlascima...imam mamu..s mamom mogu pričati i stvarno mi je prava prijateljica ali opet nije to to..grozno se osjećam..šta bi mi savjetovale kako da se izvučem iz te depre..imam dečka skoro 4 god ali nije to to..ja bi prijateljicu :( i to pravu. :((