Evo, javljam se da čujem vaše mišljenje o jednoj obiteljskoj situaciji, nije neki problem, ali mi treba vaše mišljenje, možda i pokoji savjet. Dakle, prije godinu i pol u prometnoj nesreći je poginuo moj bratić, koji je bio godinu dana mlađi od mene. Ne mogu reći da smo nešto puno viđali, ali je između nas postojala neka posebna povezanost, kada bi se vidjeli, tada bi to bila ispijanja kava po nekoliko sati. Bratić je bio u braku nekih 15 godina, nisu imali djece. On je, inače, bio velika dobričina, društvenjak (i preveliki), veliko dijete koje nikad nije odraslo, nažalost često je znao popiti koju više što ga je, na kraju, stajalo i života. Njegova žena je jedna draga i dobra osoba, ali nesamostalna, koja je bila beskrajno zaljubljena u njega. Međutim, živjeli su u njenoj kući, jer su joj roditelji radili u Njemačkoj i sagradili ogromnu kuću. Moj bratić im baš nije bio po guštu i dosta su im se miješali u život, tako da je on dosta izbivao iz kuće, neko vrijeme je čak otišao živjeti (sam, bez žene) kod svog oca (mog strica, koji je, nažalost u međuvremenu umro, bio je udovac). Sve u svemu, njihov bračni život je bio prilično nesređen, ali to je bila njihova stvar i ja nikad nisam ni sa kime o tome raspravljala. Kada sam ja otišla raditi u drugi grad, čula sam da je našao u susjednom gradu curu s kojom je počeo živjeti (dakle, prevario je svoju suprugu), i da je postao drugačija osoba, odgovorna, obiteljski čovjek, prestao je izlaziti van, piti. Predao je zahtjev za razvod braka, ali mu je supruga otežavala cijelu situaciju. Stalno je nazivala najmlađeg strica neka utječe na bratića da joj se vrati, da će ona preći preko svega, da ne može živjeti bez njega. Rekla sam stricu neka se ne miješa niti svrstava niti na jednu stranu, to su njihovi životu i moraju sami odlučiti. On je, naravno, bio na strani žene i stalno vršio pritisak na bratića. Kada je moj bratić bio u gradu u kojem sam tada radila, sreli smo i sam mi je počeo pričati o toj drugoj curi koja mu je, po njegovim riječima, promijenila život nabolje. Rekao mi je da je konačno sretan, ispunjen, nema potrebe za izlascima, bježainja iz kuće i sl. ja sam ga podržala, rekla sam mu da je to njegov život i da mpora sam odlučiti. Međutim, njegova žena je i dalje vršila pritiske, nije mu htjela dati razvod i, kada sam se ja vratila kući, čula sam da se ponovo vratio ženi, ali i svom prijašnjem načinu života, opet je bježao od nje i zajedničkog života. U međuvremenu je doznao da je cura, s kojom je živio i koju je napustio, trudna s njime, ali mu nije htjela reći, povrijeđena što je otišao. Na kraju je, ipak došlo do toga da je priznao curicu (sada ima 3,5 godine), financijski ispunjavao sve obaveze prema njoj. Od njegove obitelji (sestra i njena familija) nitko nije vidio tu ženu i curicu, ali su joj javili kada je poginuo, došla je na pogreb, ali se držala po strani. Vidjela sam da moja sestrična razgovara nakon pogreba s njom, a i sestrična mi je rekla da je to majka njene nećakinje htjeli to oni ili ne. Nakon toga sam vidjela da je i kći od moje sestrične prijateljica na FB s tom ženom i stekla sam dojam da su u kontaktu. Kako je meni taj bratić bio nešto posebno, i kako sam osjetila da je tu ženu iskreno volio, poslala sam joj zahtjev za prijateljstvo i kratku poruku da se predstavim. Od tada smo razmijenile nekoliko poruka, ja sam joj napisala da bi voljela upoznati i nju i malecku kada bude spremna, i to se konačno dogodilo ovaj vikend. Dogovorile smo se za odlazak u kino (šegrt Hlapić) i, malo je reći, da su me i ta žena i malecka oduševile. Malena me je odmah prihvatila (iako nisam tip koji se samo tako douševljava djecom), nekoliko puta me zagrlila, rekla da me voli, počela pričati samnom kao da me zna cijeli život. Ta žena je jedna jako draga osoba, vidim da malecku jako lijepo odgaja, da bude pristojna, pravedna, samostalna. Objasnila je curici da sam ja sestrična od njenog tate koji je čuva s neba i malena je to odmah prihvatila. Jučer smo se čule preko poruka, i u "razgovoru" mi je rekla da je, nakon pogreba, bila nekoliko mjeseci u kontakru s mojom sestričnom, da im je rekla da može malecku vidjeti kada god poželi, ali to nije učinila, prije nekih godinu dana je prestala odgovarati na pozive te žene. Ja se osjećam sretno što sam je upoznala, rekla sam joj da želim ostati s njom u kontaktu, napisala mi je da malecka priča cijeli dan o meni i da joj je drago da smo se upoznale i da ćemo se viđati jer sam ja jedina koja je, od obitelji, pokazala interes za malenom. Ja neću kriti od sestrične (kada se vidimo) da smo se upoznale, ali ne znam ni sama da li da je zamolim da je i ona upozna, to joj je najbliže od obitelji (osim kćerke i muža, naravno) koga ima, roditelji su joj umrli, brat poginuo. Ili da joj samo ispričam i vidim kako će ona reagirati. Znam da je sve vrlo komplicirano, da možda nije fer prema bratićevoj ženi, ali nije dijete ni najmanje krivo.