Drage žene! Već duže vrijeme mi je u glavi kaos i ne znam što da napravim. Radi se o jednom starom prijatelju, koji mi je svojevremeno bio najbolji. Putevi su nam se s godinama razišli, pa se nismo viđali, nego smo se tu i tamo znali čuti. Sad se isto ne viđamo prečesto, ali tu i tamo se vidimo. I sad sam ja podvojena. Htjela bih pod svaku cijenu obnoviti to prijateljstvo, jer smo oduvijek bili u odličnim odnosima. Međutim, on mi se ne čini zainteresiranim. Jednostavno, kao da je duhom odsutan. U proteklih par godina se potpuno izolirao, nekad mi se čini da mu je čak teško razgovarati. A isto tako znam da je takav postao jer je bio prilično osjetljiv dok smo bili najbolji prijatelji i da ga su ga dosta pogađali zlobni komentari ostalih. Dan danas rijetko s kim komunicira, a meni je posebno žao jer je on jedna divna osoba. Voljela bih mu pomoći da prestane biti izoliran od svijeta, na kraju krajeva, ne može tako zauvijek živjeti. Ali onda s druge strane, užasno me umara što me uzima s nekom dozom odbijanja. Nikad ne odgovara na poruke, pa ne znam ima li smisla i dalje trudit se i javljat mu se, pa makar to bilo par puta godišnje, za blagdane, da zna da ipak postoji netko kome je stalo do njega...ili da jednostavno pustim sve. Znam da je prijateljstvo dvosmjerna ulica, ali nekako nemam srca ostavit ga takvog i gledat ga kako je sam i nezainteresiran. Molim pomoć :(