Drage moje imam jedan veliki problem. Prije dvije godine krenula sam na faks. Ekipa na faksu, bila je za svaku pohvalu, društvena i zabavna, godina je proletjela. Ali kad je počela druga godina, ta ista ekipa počela me ignorirati, ne doživljavati. Cure su okretale očima kad bih nešto pitala u vezi faksa, dečki kad bi vidjeli da se približavam okrenuli bi glavu i pravili se da ne čuju da ih pozdravljam. Oni se i dalje svi zajedno druže, samo ne više samnom, a ja ne shvaćam u čemu je problem. Normalna sam djevojka, vedra, iskrena i društvena, volim se našminkati, i odjevam se u skladu sa faksom, znači ništa izazovno i vulgarno. Nikada nisam nikome dala povod da se tako ponaša prema meni. I zato me to sada muči. Ne tražim da budem u centru pažnje, ni da se svi vrte oko mene, samo mi nije jasno što se promjenilo u tih par mjeseci tj.kroz ljeto. Mjesecim na faksu sjedim sama, prođe dan kada ni sa kim ne progovorim ni jednu jedinu riječ. Svaki moj pokušaj za neki razgovor, uvijek uredno otkantaju. Nisam balavica i ne želim se zamarati time,ali to je jednostavno jače od mene. Osjećajna sam osoba i sve uzimam k srcu pa tako i to. Sve češće mi poteku suze tjekom predavanja, nemogu se koncentrirati ni na što, jednostavno osjetim njihove poglede prema meni i lagano hihoćenje, a još gore je kad kraj emne prolaze kao pored duha. Ali ne shvaćam čemu to? Pričala sam prijateljicama o tome, i misle da su zapravo ljubomorni na mene. Ali iskreno, ima zgodnih, pametnih i dobrih cura i ne vidim razlog zašto bi bile ljubomorne na mene, kao i dečki također. Ne pada mi na pamet ni jedan razlog zašto su se oni okrenuli protiv mene, samo znam da me to boli. Nikada tjekom svih ovih godina školovanja nisam imala ovakvih problema, uvijek sam bila jako dobro prihvaćena. I tko bi rekao da će mi u dvadesetim godinama više od predmeta na faksu glavobolje zadavati upravo ljudi uz koje bi taj faks trebao biti jedan lijep period u životu.