Anonimni korisnik

Drage moje, dakle ovako, moj veliki problem jest taj što sa...

Drage moje, dakle ovako, moj veliki problem jest taj što sam već šest mjeseci u jako, jako lošim odnosima s mojim roditeljima. Naime, od prvog dana moja majka nije prihvatila vezu s mojim (sad budućim suprugom) s kojim sam u vezi tri godine i čekam dijete s njim. U početku je to nekako funkcioniralo tako da je njemu u lice bila fina, a mene bi nasamo napadala on je ovakav onakav. Zbog toga smo ja i moj m prije otprilike godinu dana imali veliku svađu, ujedno i našu prvu, jer se moja majka petljala tamo gdje joj nije mjesto. Pri toj svađi oboje smo pukli i ja sam odlučila neko vrijeme se povući iz svega i razmisliti. Shvatila sam da se stvarno volimo i da se roditelji, ni moji ni njegovi nemaju pravo petljati u vezu. No za to vrijeme moja je majka već našla mi posao na moru za stalno i u Njemačkoj kako bi "bila što dalje od njega". Naravno nisam pristala na to, pomirili smo se i odlučili na samostalni život. Od tada moja majka je odlučila da "više nema kćer". Nedavno mi se javila i rekla da im falim, da dođem na proslavu sestrinog rođendana ali naravno sama što sam ja odbila, jer ako ne prihvaća muškarca kojeg volim i s kojim želim obitelj, ne prihvaća ni mene. Kad sam prije dva tjedna saznala da sam trudna, ushićena sam im pošla reći u nadi da će ih trgnuti, ali sve što sam dobila je veliko ništa i njezina odluka da mi neće doći na svadbu, a niti će pustiti moje dvije maloljetne sestre. Do danas sam od nje čula svašta, povrijedila me, i po meni se ponijela kao zadnji stranac, za nju naše dijete nikad neće biti unuče i "totalno me prekrižila". Najviše me boli to što me razdavaja od najdražih, jer sestre dolaze kod nas i žele biti dio mog života, a ona ih ucjenjuje. Moj tata, koji je uvijek bio moj oslonac i nije dao na mene, sad samo šuti i ponavlja njezine riječi, a ja ne znam što činiti i kako im više pristupiti, jer nekadašnji bliski odnos s njima kao da je bio varka. Iskreno, ne mogu zamisliti najljepši dan svog života bez njih kraj mene. Trenutno mirujem i pijem terapiju protiv spontanog, ali moje roditelje za to ništa nije briga, jer čovjek kojeg sam odabrala nema posao kakav oni žele, i to nije život kakav su oni htjeli za mene. Zašto ne mogu shvatiti da sam najsretnija žena na svijetu kojoj iznimno nedostaju samo oni? ...

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje