Drage čitateljice, Najbolja prijateljica se prije oko godinu i pol počela strašno mijenjati.Nakon što je odustala od faxa vratila se roditeljima i otada je sve gora. Počela je biti strašno škrta, izlazila bi ali nikad nebi vozila, nebi baš platila piće - 5h bi cugala isti dec kole i sl.Stalno je depresivna i sl.Pokušala sam razgovarati s njom stoput, na razne načine, al nikako se ne otvara. Ujedno je cijelo vrijeme i slobodna,i iako skriva,shvatila sam da je i to muči.Ali, zar je neimanje dečka tolika katastrofa!?Ali,ja sam se nedavno udala, pitah ju da mi bude kuma (iapk je ona moja najdraža, i volim ju bez obzira na ludosti), na što je mlako odgovorila ok. Niti se veselila niti išta, mislim – ne očekujem da dijeli moj entuzijazam,al bar malo veselja bilo bi ok. Ništa me nije pitala trebam li kakvu pomoć. Nula bodova. Važna činjenica - ona je zaposlena i ima lijepa primanja, ja još studiram i suprug i ja živimo od prosječne plaće, stoga je rekla da će nam ona kupiti tortu (kao kuma). Moram priznati da me to razveselilo (naravno da sam naglasila da bude skromna,ipak je vjenčanje u četvero.) No tortu nije donijela. Nije mi ni objasnila zašto. Na dan vjenčanja se ponašala kao da ide na sprovod. Pokušali smo dizati atmosferu, al ništa.Moj je suprug počeo biti nervozan zbog njenog ponašanja prema nama, te ju je počeo ignorirati. Pokušala je nešto s njegovim kumom, kad ju je odbio onda se potpuno povukla. Poslije mi se nije ni javljala,na poruke mi je odg.mlako. Eto sada mjesec dana kasnije, počela se ponašati da je sve ok, ne može biti ok! I naravno da sam ogorčena, i ne znam što dalje..Zaboraviti sve i družiti se ili ipak ignorirati osobu koja se u nekim meni važnim trenucima pokazala,u najmanju ruku, neugodnom? Zar se tako ponašaju pravi prijatelji?? Unaprijed hvala, Milla