Drage čitateljice i posjetiteljice Žena.hr-a, sve vas lijepo pozdravljam i molim za savjet i mišljenje. Imam jednu veliku dilemu i potreban mi je vaš savjet, kritika, mišljenje i komentar. Dakle, sa svojim dečkom sam u vezi već skoro 5 godina. Ja sam rodom iz Zagreba, a on iz Duga Rese. Preko tjedna je on u Zgrebu jer tu radi, a za vikend ide doma jer trenira u jednom nogometnom klubu tamo već skoro 10 godina pa petkom imaju treninge, a nedjeljom utakmice. Osim toga, doma mu je tata koji je cijelo vrijeme sam, pa mu vikendom pomaže oko kuće, cijepanja drva, vinograda itd. Majka mu je umrla od teške bolesti još prije i tako su on i njegov mlađi brat ostali sami s ocem. Moj dragi rijetko o tome priča, al uvijek mi spremno odgovori na sve što mene zanima vezano za njegovu obitelj ili mamu tako da nije tip koji će to izbjegavati, samo o tome ne priča često. Problem je njegov mlađi brat koji sada ima 26 godina i mlađi je 2 godine od njega. Njih dvojica uopće nemaju neki bratski odnos i rijetko se kad druže. Podosta su različiti i imaju različite interese. Brat mu je totalna suprotnost. Ima svoje društvo prijatelja s kojima poslije posla ide van pa ga nema danima doma. On radi tamo u Duga Resi kao kuhar. Često ide van pa se napije. Iako je u zadnje vrijeme prestao piti i malo se smirio, nedavno su opet počeli problemi. Ako ga tata ili brat zovu ne javlja im se na mobitel, tata im se jako živcira zbog toga. Onda kada nakon par dana dođe doma, posvađa se sa tatom pa ga opet nema par dana za redom. Njihov tata je meni jako drag čovjek i jako ga cijenim. Znam da se jako brine za obojicu i kao i svaki roditelj želi im sve najbolje. Moje pitanje za vas je: mislite li da je pametno miješati se u obiteljske probleme kao promatrač sa strane. Ja sam njegovim bratom nemam nikakav odnos, i u ovih 5 godina smo izmijenili svega par rečenica. Skoro se uopće ne poznajemo. Više puta sam htjela otići tamo i pokušati ga uhvatiti poslije posla i zamoliti da sjednemo na kavu da popričamo i da se upoznamo jer me i je žao se moj dečko nervira kao de brat i tata svađaju, a brat ga ne želi slušati kada mu nešto kaže u dobroj namjeri. Mislite li da bih bilo pametno umiješati se i pokušati kao osoba sa strane doprijeti do njega. Na kraju krajeva, u skoroj budućnosti ćemo biti obitelj, jer uskoro moj dragi i ja planiramo vjenčanje i njegov brat će mi biti šogor, a totalni smo stranci. Ako brata i tatu ne sluša, možda neće niti mene, ali vrijedi pokušati barem s njim popričati. Što vi mislite?