Cure moje drage, evo i moja nazovimo ga problem i treba mi vaše neovisno i objektivno mišljenje. Imam prijateljicu koju znam nekih 5 godina i slobodno mogu reći da mi je to najbolja prijateljica. Prošle smo svašta zajedno i uvijek smo bile tu jedna za drugu. Zaista smo bliske, kao sestre. Zapravo ne prođe dan da se ne vidimo ili ne čujemo. Kad je imala teži period u životu zaista sam se trudila biti non-stop uz nju, pričale bi u 3 ujutro po par sati, radila sam sve da je utješim i da joj bude lakše. Mislim zaista da sam se prema njoj postavila kao prava frendica. Ona se također na takav način ponaša i prema meni. Za koji mjesec se udaje, i premda nismo razgovarale o tome tko će joj biti kuma, nekako sam pretpostavljala da ću to biti ja. I to me je radovalo i htjela sam to (a da ne pričam da sam već počela razmišljat o djevojačkoj i ostalim dužnostima kume). Otkad smo saznale da se udaje, ja stalno idem s njom po salonima vjenčanica, salama, sajmovima vjenčanja i tako dalje. Prije tjedan dana baš poslije razgleavanja vjenčanica, moja frendica je obznanila da će joj kuma biti jedna druga frendica (nju zna duže nego mene, ali dotična ju je jedanput bila iznevjerila,ne viđaju se često,imaju dosta površniji odnos od nas dvije, mislim da toj curi još nije ni javila datum vjenčanja- za usporedbu mene je zvala minutu nakon što ju je pitao) Naravno kad mi je to rekla ja sam odglumila da je to savršeno u redu i da je to njena želja koju ja poštujem. Ona se počela opravdavat kao da smo joj podjednako drage ali da je toj curi već odavno rekla da želi da joj bude kuma pa je sad ne želi iznevjerit. Mene je to iskreno povrijedilo, nešto me je štrecnulo kad mi je to rekla, osjetila sam se totalno izgurano i izbačeno. Ona i dalje želi da ja s njom obilazim salone vjenčanica i idemo različitim sajmovima, i meni ju je teško odbit, iako smatram da je to posao njene kume. Sama sebe sam iznenadila koliko me je to pogodilo, i sad neznam jesam li sebična ili ljubomorna ili sam u pravu.... Što vi mislite o tome? Da li pretjerujem?