Često sam znala tješiti svoje prijatelje kad sam bila mlađa, no u posljednje vrijeme ne znam što reći prijateljima, kolegama i rođacima kad mi prepričaju neki događaj iz svog života (npr. razvod, bolest, gubitak posla, nepravda i sl.). Uvijek sam optimistična pa i sve loše trudim se gledati pozitivno, no u nekim situacijama ne znam što bih rekla i kako bih nekoga utješila. Imam osjećaj da me doživljavaju kao da mi nije stalo, a zapravo je i uglavnom me jako iznenadi to što čujem. Što reći za utjehu?