Bok. Trebam savjet žene mile, iako sam mislila da mogu većinu toga riješiti sama. Prije godinu dasna upoznala sam curu koja mi je postala dobra frendica...ili mi se bar činilo. No danas sam pukla pa me zanima da li su moji zaključci pravi i što učiniti. Naime cura je zapravo emocionalni vampir. Vječno nariče i samo o sebi melje. Zove stalno čim ima neki problem, inače ne..Zove me kad nije primjerenone samo i jedino priča o svojim problemima.Tetka ju ne sluša, brat ju iskorištava, mačka ima buhe, susjedi su jadnici,ona je žrtva, ona ima probleme na poslu, non stop mi priča o problemima sa zdravljem. Nazove bilo kada i iskreno opterećuje me I iscrpljuje :( Pokušavam biti dobra , saslušati, dati savjte, promijeniti temu ali svaki dan zove i odmah me iskorištava kao psihijatra ili ispovjednika.O ničemu ne pričamo osim o njenim problemima, njenim željama, da li se sviđa onom dečku, kako joj je mama sebična...Jednostavno želim se odmoriti od nje.Nju ne zanima nitko osim ona sama.I stalno kuka , cvili, gnjavi, zivka....i onda se nađem u situaciji da pola sata ju tješim ili slušam kakva je njena bezobrazna obitelj i što joj je tko rekao.Dosta je razmažena ...kao npr.jedva dobije državni posao ali joj se ne sviđa šef , kolegica ju ne doživljava i mjesto rada jer je prebučno i želi dati otkaz.I ja ispadnem zla ako ne slušam njene detaljne tirade o tome.

Zanima me je li u redu prekinuti takav iscrpljujući odnos gdje se ja već grozim njenog poziva i emotivnog iskorištavanja.Često se ne javljam na telefon jer već znam što će biti i....a ne znam kako to prekinuti. Kažu mi da sam pretolerantna i dobra pa svakoj budali pomažem.Gdje je granica i kako se odmaknuti ...ne bih htjela nagli prekid kontakta? Možda je to jedini način ? Hvala cure na odgovorima i savjetima...izgleda da sam joj kao vreća za smeće.Pukla sam kada sam nedavno shvatila koliko me to opterećuje i kako mi loše utječe na odnose sa drugima i moj mir.Pomozite !!! :)