Bok! Nadam se da mi možete pomoći savjetom. Imam jednu prijateljicu čiji je dečko priljepak. Stalno su zajedno, a njoj to čak i smeta, ali dugo su zajedno pa koliko god je iživcira njegova prisutnost uvijek mi na kraju kaže "tako to on voli", i laska joj što je toliko poželjna itd... Družimo se nekih 5godina i poznajem ih samo kao par (zajedno su mislim 8 i brzo su počeli živjeti zajedno). Nju sam upoznala preko zajedničkog hobija, imamo puno sličnih interesa, zajedničkih tema i sve to funkcionira kao lijepo prijateljstvo dok ne dođe ON. Baš mi nisu ugodni ženski razgovori kad on sve to sluša a ne tiče ga se (nije baš da želim o bolnim mengama razgovarati s frajerom!). Pozovem je na kavu, oni dođu u duetu. Organiziram žensku večer, ona odbije jer ON ne želi biti sam kod kuće, ili dođe pa joj mobitel zvoni svakih sat vremena. Na kraju iznervirana ode ranije sa zabave jer ne može više slušati njegovo djetinjasto cmizdrenje. Dosta je ljubomoran, ima jako malo svojih prijatelja tako da večina s kojima se druže njezina su ekipa. Imaju taj neki "Majka-Dijete" odnos koji meni nije jasan. Ona je dominantna osoba i ako joj se (bilo je puno sličnih situacija) ne sviđa njegov novi kolega s posla za kojeg on kaže da je super,duhovit, za zabavu... puni mu glavu primjedbama o čovjeku pa se prestane družiti s njim. Jednom prilikom sam ga pitala za to, a On "Njoj se ne sviđa", a Ona mi kaže "Vidio je da taj dečko baš i nije takav kao što se čini" i naravno Ona tvrdi, nema ništa s tim prekidom prijateljstva. Stvari su uvijek onakve kako ih Ona postavi, a on sjedi šutke i sluša svoju "Mamicu", jadan se ne zna "skinuti sa s*se" pa se priljepio za nju kao da će pobjeći u drugu državu ako ga ostavi sekundu. Jedino bez njega ide kad je on na poslu, a kad nije- zajedno idu u dučan, zajedno obavljaju sve živo! Nedavno su napravili zabavu, ponestalo je vode, a Ona ga je jedva nagovorila da ode sa frendom umjesto s njom u dućan?!!! Ne bih se smjela mješati ali sve me to izluđuje jer se htjela-nehtjela nađem usred tog apsurdog odnosa, izgledam sama sebi kao luđakinja koja "drži svijeću" i kao da sam smetnja, a on gura nos gdje mu nije baš uvijek mjesto. Ne mogu imati frendicu za pravo jer joj ne mogu ništa povjeriti, tražiti savjet ili što treba jer je On tamo. Neke stvari se povjeravaju samo prijateljicama, a ona to kao da ne kuži ili se pretvara da ne kuži ma koliko god i kako god sam joj pokušala objasniti. Help!