Koje su neke od tema koje film “Sveta obitelj“ obrađuje?
Ovo je obiteljska priča koja se događa u Slavoniji, ali se mogla dogoditi i bilo gdje drugdje. Događa se 60-ih a na gledateljima je da procijene koliko smo se odmaknuli od tih minulih vremena. Iznevjerena očekivanja i nadanja glavne junakinje, manipulatori koji znaju prepoznati svoje žrtve, neriješene traume koje uvijek stvaraju nove traume i žrtve koje često postaju zlostavljači - sve je to skriveno iza lijepe fasade, iza brižno čuvane slike savršene obitelji. Obitelj o kojoj je riječ u filmu, ne prezajući ni od čega, i posežući za žrtvom koju će iskoristiti u svojim planovima, na van prema drugima pokazuje to svoje silno uljepšano lice. “Sveta obitelj“ je film i o tome što više volje, truda i energije ljudi ulažu kako bi stvorili uljepšanu sliku sebe samih i svojih obitelji, to često na kraju ispadne ružnije i gore naličje te slike.
Kakvu reakciju očekujete od publike nakon što pogledaju film?
Ono što je najvažnije za svaki film, a ne samo ovaj moj koji je trenutno igra u kinima diljem Hrvatske jest da publika zapamti film i da razmišlja o njemu. Reakcije će naravno biti različite, ali u tome i jest čar.
Jesu li neki dijelovi filma inspirirani stvarnim događajima?
Da, u pravu ste. Ideja za ovaj film je zapravo krenula od priče o jednom istinitom događaju koji se dogodio u Slavoniji 60-ih godina. Tu priču mi je ispričala scenaristica filma Slavica Šnur, a njoj je to pak ispričala njezina mama. Sjećam da sam tad pomislila da je to to priča koja ne smije ostati neispričana. Naravno, puno smo verzija scenarija od tada Slavica i ja napisale ali ta priča je bila inspiracija i poticaj za ovaj film.
Mislite li da će „Sveta obitelj“ donijeti isti uspjeh kao i Vaš prethodni veliki projekt „Sonja i bik“?
Često se kao neke reference za uspjeh filma spominju festivali i gledanost kod publike. A ja bih dodala i test vremena. Koliko neki film ostaje zapamćen. „Sonja i bik“ je stvarno dobro prošla kod publike, a isto tako, za sada dobro stari, ljudi ga stvarno pamte. I kad god bude prikazan na televiziji ja imam neke povratne reakcije da su ga ljudi opet gledali. I po nekoliko puta. A kakva će biti budućnost mog novog filma „Sveta obitelj“ – vidjet ćemo. Za početak, glavno da je on sada igra u kinima.
Ovo je Nikoli Đuričkom prva uloga u nekom hrvatskom filmu. Kako je bilo surađivati s njim?
Dugo sam razmišljala tko bi bio točna podjela za ulogu Marka, i bila sam jako sretna kad mi je Nikola Đuričko pao na pamet. Nikola nije tipična podjela za tu ulogu, niti je prije neki slični lik glumio. Meni je upravo to trebalo za film. Bio je to na neki način izazov i za njega i za mene. Ali on je stvarno izvrstan glumac koji uvijek donese nešto zanimljivo u kadar, neku sitnu gestu, neki dodatni detalj koji njegovom liku odmah donese, rekla bih, istinu i stvarnost u kadru.
Koja je ključna poruka ovog filma?
Ne radim igrane filmove da bih slala poruke, jer ima i jednostavniji način za slanje poruka. A pogotovo ne volim govoriti o porukama svojih filmova. Puštam gledateljima da sami iščitaju poruke, a ja snimam filmove da bih ispričala neke, po meni, važne priče. A ova napeta obiteljska priča koja iznenađuje jest važna priča i možda je najviše važna činjenica da ovaj film prokazuje manipulatore i zlostavljače koji uvijek znaju naći svoje žrtve. I o tome stvarno treba razmišljati, kako često kao zajednica, kao društvo padamo na tom ispitu jer ne štitimo uvijek baš najbolje one najkrhkije među nama. O tom izostanku zaštite za žrtve govori i ovaj film. Jako je važno da shvatimo koliko često ima neistine i lošeg savjeta u izreci „šutnja je zlato“.