Dječji rođendani su najljepša stvar na svijetu. Za djecu. Za sve druge to je angažman sa sumnjivim ishodom. Prve sam rođendane svoje kćeri i ja organizirala kod kuće. Ona je rođena u ljeto i to je tada puno komotnije, ali zimska djeca (takva sam i sama) zaista imaju manje sreće s tom pričom. A tek roditelji? Sigurno su se u nekoliko navrata sjetili „rode“ i napomenuli joj o pogrešnom odabiru datuma, za drugi put.
Tako sam ja s obitelji svjedočila jednoj proslavi rođendana nedavno. I sad se pitate kakve to veze ima s modom? Još uvijek se ne bavim dječjom modom, iako vrlo profitabilnom granom modne industrije, pa bih se zadržala na mamama.
Dakle, što se događa s mamama male djece, vrtićke dobi? To sam se pitala na nekim vrtićkim priredbama. Neka se nitko ne trudi objasniti mi koristeći one floskule o neimanju novaca jer nije novac u pitanju, budući da te iste mame nisu došle pješice, nego su se dovezle u svojim automobilima, i to ozbiljnim. To poštujem. No, ne mogu poštivati izgled majke malog djeteta koja djeluje zapušteno. Ona se i dalje brani viškom kilograma kojem je uzrok, povod i razlog trudnoća i prvi dani majčinstva. Malo sutra. Drage moje, i vi, i ja znamo da tome ima milijun drugih razloga. Doslovno –milijun, ali pojedenih čokoladica, keksi, kolača, litre mlijeka, sokova, kakaa, čipsa, krokića, bombona. Svega. Milijun. I sad imate nekoliko tisuća, a gdjegod i desetke tisuća grama viška. No, to vam opraštam. Pardon. To nam opraštam, ali nam ne opraštam ležanje i sjedenje, i opću neaktivnost. I nikad vam neću oprostiti ove dane totalne zapuštenosti.
U trudničkoj ste odjeći brinule o sebi, nastojale iz onog prirodnog zaobljenog tijela učiniti maksimalno elegantnu i simpa trudnicu: od hlača do haljina stegnutih ispod grudiju, pa do tunika i vesti s izbočinom (vaš trbuh) na tankim nožicama u tajicama... Kosa, lice, make up, torba, sve je na vama bilo s voljom. I to usprkos nemogućnosti kako slobode kretanja, tako dugog sjedenja, ali ste se trudili i to se vidjelo. Što vam je sad? Mnoge mlade mame čija djeca broje svoje prve godine izgledaju totalno bezvoljno. To ne mora biti tako. To ne smije biti tako. No, prosjek na malim dječjim rođendanima, na žalost, ide u prilog mojoj tvrdnji. Rekli bi stari latini: rarum carum, ili sve što je rijetko – drago je. Dakle, na istoj toj obljetnici druge godine života našla se i majka jedne slatke male dvogodišnje rudlavice, majka koja je bila potpuno drugačija. Odjenula je crnu majicu (možda bi joj neka manje komorna boja, čak i tamna, bolje odgovarala) i strukirani sako, na traperice niskog struka (moje fah-idiotsko oko kaže: bio bi bolji onaj normalni). Imala je dugu narančastu kosu i lijepe zelene oči, sitno ljepuškasto lice gotovo bez šminke i naprosto – blistala. Iako žena sitne građe, možda tek 160 centimetara visine, ona se smijala punim osmijehom, govorila zanimljive stvari i bila u svemu različita od okupljenih novopečenih majki otužnog i zapuštenog izgleda. Ta je Riđa trčakarala za svojom kćerkicom brzinom munje, dok su ove druge ležale izvaljene na trosjedu, a njihova su djeca plazila po svemu i bučila na najglasnije. One ih nisu čule, bile su zaokupljene same sobom, razgovarajući dva puta glasnije nego što je bilo potrebno da bi se čule u prostoriji te veličine. One su na svoj način privlačile pažnju. Koga?! To je očito bio njihov način i taj su način preuzimale i male spužvice.
Drage moje, nema ništa od međusobne utjehe. Nikad se utjehom nisu vodile bitke. A vaša bitka bi trebala ponovno početi. Možda sad mislite kako je ON kriv za sve. Možda je to i tako, ali još uvijek otkrivanjem krivca nismo riješili ništa. Dakle, sjetite se one luckaste djevojke koja je nekad čitav petak i subotu podredila svom izgledu. One djevojke koja ja znala izgledati i biti, i krenite u obračun sa svojim usporenim kretanjem – živnite. Počnite paziti što i koliko jedete. Plešite, jer to ste radile po klubovima do unazad nekoliko godina. Plešite i pjevajte, smijte se, isprobajte u parfumeriji šest parfema i tri ruža i nestanite jer će vas prodavačica najuriti, ali dođite opet u drugoj smjeni. Smijte se sebi i drugima i počnite vraćati onaj sjaj koji je ispod, samo se morate baviti poliranjem.
I kad se ispolirate – i kad se opet sretnemo na nekom dječjem rođendanu (ako moj sin u međuvremenu ne odraste, a ja si to od srca želim) bit će vas više koje ću primjetiti po izgledu. Da – vas! A ne vašu djecu. Meni ste važne vi, ali morate postati važne i sebi.
Andreja Horvatić, savjetnica imidž konzaltinga
www.profashion.com.hr
www.image-consulting.com.hr
Ambasadorica AICI-a za Hrvatsku
Što se događa s mamama male djece?