I tako sam ja, shvativši metaforu o jelu koje nikako da skuham jer mislim da sam jako pametna, pročitala još jednom prvu zavodnicu i odlučila bespogovorno slušati sve što mu je Dubravka ikad rekla (osim jedne stvari, i jučer mi se, po ne znam koji put, „dogodilo“ da sam u pola deset navečer jela sendvič s ajvarom sirom i špekom... KATASTROFAAAAAA).
Ionako me u posljednje vrijeme „drmala“ kupovina haljina – počela sam ih nositi. I gledati se u ogledalo. I dalje nosim previše ravnih sandala (kojih imam hrpu i jako su lijepe), osim kad se spremam pred LJMŽ, on me svaki put katapultira u štiklu, ili podjebavanjem („ne idu ti te sandale uz tu haljinu“, „u niskim cipelama izgledaš kao mali nadrkani pitbul bez obzira na to što nosiš“ AAAA!!) ili pohvalama („štikla ti ljepše formira nogu“ OOOOOH!).
Čudno je to, kad obučeš haljinu i cipele na petu, postaješ druga osoba. Drugačije se držiš, drugačije hodaš, drugačije te gledaju, drugačija ti je i mimika i govor tijela.. kao da se cijela pretvaraš u nešto drugo. Ja se volim pretvoriti u Holly Golightly. Go lightly. Walk lightly. Speak lightly. Fora.
Što me podsjeti: jučer sam na dvije minute sparkala pred zgradu gdje Žuži radi. Cijeli vikend nismo se vidjele jer je ona ostavila mobitele na poslu :D. Sišla je, a ja sam samo mogla otvoriti usta. Moja prijateljica je prekrasna žena. U haljini i štiklama s remenčićima, s frizurom (neka neka, idem i ja danas na frizuru!), našminkana i izmanikirana. Slikala sam je i sljedeći put kad se nađemo proći ćemo njene „before“ slike i usporediti s ovom koju sam ja uslikala danas. Druga žena...
No, natrag na mene: počela sam se gledati u ogledalo, no kako meni ogledalo i dalje vrlo malo govori, počela sam se fotkati kako bih vidjela kako izgledam. Da, da, imam ja još za raditi. Kad su frajeri u pitanju i to sam počela tretirati kao igru. Koketiram iz pozicije nedodorljivosti. Kad „zagusti“ pravim se bedasta. Odlično funkcionira i jako je zabavno.
Jasmina Malnar
PS Kao što sam obećala, popis stvari koje su se promijenile u mom životu otkad radim na sebi s Dubravkom:
- Skinula se s antidepresiva i antianksiolitika
- Startala vlastiti business
- Našla sam posao, odnosno on je cijelo ovo vrijeme nalazio mene
- Ne bojim se ničeg (ova kriza me uopće nije uzdrmala, mene, osobu koja je do sad BRINULA o svemu i ubog svega?!)
- Šifra: mama ide na bolje (sve mi imamo šifru: mama. Mislim da pomake u tom području ne moram objašnjavati ).
- Prijatelji (a bome i poznanici i prolaznici haha!) kažu da odlično izgledam
- Yvee se kune da su mi struk i dupe doživjeli značajnu promjenu na bolje (većina ljudi mi govori da im se čini da sam smršavila. Meni se ne čini baš, ali ..)
- Osjećam se OK, toliko OK da se pitam jesam li normalna :D
- Izgubila sam dečka koji me nije volio i prijateljicu koja mi vjerojatno nije bila prijateljica, ako se mogla okomiti na mene načinom i riječima kojima je to učinila i još uvijek čini.
PPS Ivana sam preboljela, skoro u potpunosti – odnosno, još uvijek mi je napet, ali više me ne boli. I počela sam se igrati i s njim. Shvaćati naš odnos kao nešto što treba biti lagano, zabavno i fakultativno. U nekim drugim muško-ženskim situacijama zauzela sam poziciju nedodirljivosti i zauzvrat s druge strane doživljavam strastveno nepopuštanje. Relentless pursuit.
Sve ono što želimo od muškaraca koje volimo dobivamo od muškaraca koje ne shvaćamo ozbiljno. Danas me i to trefilo – realizacija da je život igra. IGRA. Ne tragedija ni borba. Igrajte se, komadi!
Pun je mjesec. Valjda me zato „obasjala“ sva ta životna mudrost.
PPPS Noćas u 02:48 budi me MMS. S broja koji nemam umemoriran (a to je teško, obzirom da imam umemorirano oko 1300 brojeva. Nemam pojma tko mi to piše u ovo doba ni otkud mu moj broj. Otvaram poruku, a u njoj slika MIŠA! No, znate nas što mislim kad kažem miš..
Ne vjerujem svojim očima, a već dolazi nova poruka: „Ti si za ovo kriva... Manijak“. Ha ha ha.. jebemti, ta „zavodnica“ radi i dok ja spavam.