Moja zainteresiranost u partnerske odnose započela je davno, već u osnovnoškolskoj dobi. Moji roditelji nisu imali sretan brak. Štoviše, svađali su se redovito. Kada god su za to bile prilike, a to su uglavnom bila subotnja i nedjeljna jutra. Negdje tada odlučila sam da ja neću živjeti na isti način s svojim partnerom. Nisam imala ideje što to točno znači, ali sam zaključila da neću kao i oni.
Jednom je moja prijateljica, koja je tada bila u dugogodišnjoj vezi, rekla kako želi imati opet s njim ono što je imala na početku veze – zaljubljenost i međusobnu očaranost. To je doista divno, ali u većini slučajeva traje tek nekoliko godina. A što je onda sa ostatkom života? Trebamo li se jednostavno naviknuti da smo jedno pored drugog i preživljavati iz dana u dan?
Toliki parovi žive na taj način. Pa ipak, može se tu i tamo naletiti na onaj par kod kojeg u njihovoj interakciji ne vidiš možda mladenačku zaljubljenost, ali vidiš ljubav, vidiš poštovanje, vidiš međusobno podržavanje, razumijevanje, nježnost, potporu, podršku unatoč životnim stresovima, unatoč rođenju djeteta, unatoč svemu. Takvih parova doista je vrlo malo, ali može se naletiti na njih tu i tamo.
U početku veze, partnera doživljavamo s punim oduševljenjem, s punom očaranošću, baš poput slobodnog djeteta kada se oduševi nečim. Često u tom periodu ne postoji preispitivanje zajedničkih interesa ili općenitih stavova jer se dijeli već jedna stvar zajednička – međusobna očaranost! S druge strane, kako bismo što više privukli osobu u koju smo zaljubljeni činimo za nju romantične stvari i brinemo se za nju poput jednog divnog pozitivnog njegujućeg roditelja. Upoznali smo nekoga kome se možemo posvetiti i brinuti se za njega. Pa to zvuči kao iz bajke, zar ne?!
Međutim, s vremenom ta očaranost splašnjava, zajedničke obveze kao i uobičajeni životni stresovi se povećavaju (poput brige oko zajedničkog kućanstva, financija, rođenja i odgoja djeteta, briga oko sve starijih roditelja itd.) i međusobna zaljubljenost rapidno se smanjuje. Sve više uočavamo stvari koje nas prije nisu toliko smetale jer smo sve gledali na drugačiji način. No sada nam se te stvari čine izrazito važnim, nešto što ne možemo prešutjeti, nešto što moramo izgovoriti odmah, tražiti odmah. Ili pak, šutjeti toliko dugo dok možemo i onda kada nam se zadnja kap u čaši prelije, sve izrecitirati u jednom dahu.
Tada entuzijazma slobodnog djeteta kada vidimo tu osobu više nema. Na romantične večere i divne, nježne trenutke osim eventualno u trenucima seksa, smo davno zaboravili. U našem rječniku sve više dominiraju rečenice „trebam malo mira“, „trebam se opustiti“, „trebam odmora“ i rečenica „moraš oprat suđe kada ga iskoristiš“, „moraš stavljati prljavi veš u kantu za veš“, „moraš baciti smeće“, „moraš otići registrirati auto“.
Polagano, ali sigurno, udaljavamo se jednog od drugog i zaboravljamo na sva svečana obećanja koje smo dali jedno drugome da ćemo se voljeti i brinuti jedno za drugo do kraja života. „Trebam“ i „Moraš“ zavladala su našim rječnikom. Svako gura na svoju stranu, svako ima svoje potrebe, želje, zahtjeve i prohtjeve. Povećanjem stresnih trenutaka, zaključujemo da nam je bolje samima, pa se odlučujemo za konačan razvod. Sve je tako divno i obećavajuće izgledalo na početku, a danas.. gdje smo danas...
Život doista donosi svoje stresove i doista nije lako održavati vezu živom. Za to trebamo jako dobro poznavati i sebe i partnera. Imati zajedničke interese, zajedničke vrijednosne sustave i ići u sličnom smjeru. Drugim riječima, izuzetno je važno je podsjećati se, osobito u sresnim momentima, u momentima svađe, ljutnje, nezadovoljstva, frustracije, zašto smo odabrali tu osobu s kojom živimo. To možemo tako što ćemo se sjetiti 5 pozitivnih osobina, 5 razloga zašto smo sa tom osobom, čak i kada se svađamo. Sjetit ćemo se zašto smo ga izabrali, zašto s njim dijelom svoje najinitimnije trenutke.
Možda ćete pomisliti, tko će se toga sjetiti u momentu kada smo doista ljuti na tu drugu osobu i još joj to izreći?! Da, teško je, jako, jako je teško. Dodatno otežava što ta druga osoba to ne izgovara vama, već bujicu tko zna kakvih riječi. S druge strane pali i održava vezu kvalitetnom, dobrom, intimnijom, bliskijom.
To naravno ne znači da se ne bi trebalo izgovoriti što mi trebamo od te druge osobe niti što ju tražimo da ona učini za nas, ali ako tome dodamo tih 5 divnih osobina zbog koje smo izabrali tu osobu, ako ih izgovorimo njegujemo kvalitetan odnos.
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, psihoterapeut
www.centarproventus.hr