“Pitate me zašto teško dišem, i kako mogu pušiti tako rano, prije paste za zube i prve jutarnje kave. Pitate me je li sve u redu, zašto su mi oči crvene i otkud takav izbor knjiga i brošura razbacanih po podu, noćnom ormariću i naslonjaču: Stokerov Dracula, dva toma Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter bis zur Mitte des 13-Jahrhunderts Wilhelma Wattenbacha, Hallivagov auto-vodič po Europi za sezonu 1987/88 i crveni Baedekerov vodič po Austriji i Mađarskoj iz 1896., pa neki fotokopirani Freudovi članci, sarajevsko izdanje Vinetua i poluraspadnuti album s istoimenim sličicama, nekoliko požutjelih primjeraka zloglasnog predratnog antisemitskog časopisa Ostara, Herzlov DerJudenstaat, dobro očuvani primjerak Šulekovog Njemačko-hrvatskog rječnika iz 1860. godine i još cijela gomila novina, časopisa i starih knjiga u koricama boje vina i naslovima u zlatotisku. Pitate me — gdje si ti, čovječe, bio sinoć?”
Za roman Boris Dežulović 2004. godine dobiva nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Iste godine, Hrvatsko novinarsko društvo dodijeljuje mu nagradu Marija Jurić Zagorka za novinara godine. (Kako sam kaže, nagradu za životno djelo dobio je još 1993. – tri kilograma tešku kćer Doru.) Christkind je dvojako ocijenjen od kritike i čitatelja; pojedini su mu kritičari zamjerali miješanje žanrova (elementi SF-a, horora, krimića, esejiziranje), dok su čitatelji bili iznenađeni tematikom romana. Očekujući romansiranu satiru, čitatelji su dobili ozbiljno i zanimljivo štivo. Sadržaj romana teško je ispričati u kratkim crtama jer Christkind zahtijeva, prije svega, pozorno (iš)čita(va)nje, a ne kratko prepričavanje, budući da postavlja osjetljiva pitanja u području morala.
Radnja romana odvija se krajem devetnaestog stoljeća u austrijskom pansionu u kojem se okuplja kozmopolitsko društvo iz različitih krajeva svijeta. To je vrijeme rasta rasne i nacionalne nesnošljivosti, gdje se izdvajaju židovske cionističke ideje s jedne strane, i s druge strane otvorena nesnošljivost naspram židovstva. Tu je neobična galerija likova s razičitim tajnama, a sve služi kao podloga za univerzalnu priču o dobru i zlu i mora li se na zlo odgovoriti zlom, na zločin zločinom. Pored jednog lika kojeg vam ne smijemo otkriti, Dežulović u roman ubacuje druge povijesne ličnosti, kao što su Bram Stoker (čijeg se Drakule protagonist romana također dotiče u djelu), Mark Twain i Moritz Schreber, autor knjige Sobna gimnastika namijenjene brižnim roditeljima.
Rođen 1964. u Splitu, Dežulović svoju spisateljsku karijeru započinje u Slobodnoj Dalmaciji. Pokazuje zanimanje za strip, svira bas gitaru u Beethoven Bandu, jedan je od osnivača alternativnog kazališta Epicentar (1985) i splitskog tjednika Feral Tribune (1993.) kojeg uređuje s Predragom Lucićem i Viktorom Ivančićem. Feral napušta 1999. (prema mišljenju čitatelja, Feral nakon toga gubi na vrijednosti) i prelazi u zagrebački Globus gdje i danas redovno objavljuje kolumnu Ugovor s đavlom. U suradnji sa Predragom Lucićem 1999. uređuje knjigu Greatest Shits: antologija suvremene hrvatske gluposti u kojoj se mogu pročitati tek neke od mnogobrojnih notornih izjava pojedinih vodećih saborskih dužnosnika, cijenjenih književnika, desničarskih intelektualaca koji su devedesetih s riječju prešli na djela, poniznih Božjih pastira i (ne)običnih građana na određenim dužnosničkim pozicijama.
Prvi roman, Christkind, Dežulović objavljuje 2003. za Durieux i time se pridružuje grupi pisaca–novinara.Drugu knjigu, antiratni roman Jebo sad hiljadu dinara, Dežulović izdaje 2006. u sklopu biblioteke 'Premijera' Jutarnjeg lista. Za razliku od prvijenca, famozni drugi roman bolje je ocijenjen od kritike i čitateljstva, opisivan kao "velik korak naprijed od ionako korektnog prvijenca" (Nino Sorić). Iste godine Dežulović izdaje antiratnu zbirku Pjesme iz Lore u kojoj se, kao pripovjedač, uspješno uživio u ulogu pojedinih balkanskih krvnika (iz logora Lore i okolice) i nemoćnih ratnih žrtava. Zbirku priča Poglavnikova bakterija Dežulović objavljuje 2007. godine za V.B.Z.. Dosljedan svojoj poetici, u njoj opisuje ratne grozote i u isto vrijeme suosjeća sa sudbinama malih ljudi iz susjedstva.
Opisuje li nerede nogometnih navijača, svećenike koji slobodno vrijeme provode na vrućim linijama, nikad zadovoljne sinjske alkare ili Jadrankine mrtve birače na hrvatskim predsjedničkim izborima, Dežulović će čitatelja istodobno rastužiti i nasmijati do suza.
Boris Dežulović: “Christkind"
Cijena: 120 kuna
Broj stranica: 209
Uvez: meki
Godina izdanja: 2003.
Izdavač: Durieux
Za roman Boris Dežulović 2004. godine dobiva nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo