Za slovensku ilustratoricu Manicu K. Musil doslovno se može reći da ima 'zlatne ruke' jer čega god se ova talentirana umjetnica primi, uspjeh je zagarantiran. Po struci arhitektica, ubrzo nakon diplome, sa svojim je kolegama dobila Grand Prix nagradu na međunarodnom natječaju mladih arhitekata u Minsku. Osmislila je i nekoliko nagrađivanih slovenskih poštanskih maraka. No nakon što je proširila obitelj u koju je stiglo troje djece, prioriteti su se promijenili. Arhitektura je pala u drugi plan, ali probudila se nova kreativna energija. Manica je stvorila maštovit i inovativan pristup kod izrade slikovnica jer ih šiva, lijepi, hekla, crta i, naravno, sama ih piše. Njezine slikovnice nisu samo lijepe i zanimljive na pogled i dodir, već su poučne i edukativne, a upravo je to ono što je oduševilo roditelje i djecu.
Njezin rad prepoznat je diljem svijeta, a njezine knjige objavljene su, osim u Sloveniji i europskim zemljama (Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Španjolskoj i Hrvatskoj) i u Kini, Brazilu, Rusiji, Turskoj te Pakistanu, Emiratima, SAD-u, Indiji i Južnoj Koreji. Domišljata autorica svake godine primi nekoliko nagrada i priznanja, a prošle je godine dobila posebne zasluge na VIII. hrvatskom biennalu ilustracije.
Što pokreće ovu umjetnicu i odakle dobiva inspiraciju za svoje neobične knjige, otkrila nam je u kratkom intervjuu.
Koja je vaša inspiracija za slikovnice? Kako započinjete proces stvaranja nove knjige?
Najveća inspiracija su moja djeca. Napisala sam, ilustrirala i dizajnirala 15 slikovnica, a posebno u posljednjim knjigama, osnovna priča je uglavnom preuzeta iz događaja u užoj obitelji.
Kod stvaranja knjige uvijek prvo napišem osnovnu priču. Zatim skiciram ilustracije i razmišljam o stripovima. Posebnost mojih slikovnica je da osim osnovne priče, postoji i paralelna priča u obliku stripa. Djeca posebno vole stripove; naravno, ako su duhoviti ili ako se pronađu u njima.
Zanimljivo je da su neke od vaših slikovnica ne samo objavljene u Kini, već su i preporučene od strane kineskog ministarstva obrazovanja. Koje su to knjige i kakvu poruku šalju djeci?
U Kini sam dosad objavila 11 slikovnica. Tamo sam dobila i brojne nagrade, a moja knjiga 'Pobalinska svinja' izabrana je među tri najbolje slikovnice u provinciji Jiangsu 2017. godine. Dva puta sam bila pozvana kao član žirija na Hiii Illustration u Nanjingu i na 1st Little Hakka Internacional Picture Book Competition održanom u Shenzhenu.
U studenom 2021. kinesko ministarstvo obrazovanja odabralo je moje tri slikovnice u izdanju Youth Press Limiteda kao preporučene knjige. Moj agent iz Chengdua rekao je da je odabrano vrlo malo slikovnica stranih autora.
A koja je poruka ovih slikovnica? Sve tri slikovnice namijenjene su najmlađima. Mislim da se djeca i roditelji u mnogim dijelovima svijeta suočavaju sa sličnim problemima, poput problema spavanja, dječje tvrdoglavosti, ali i vršnjačkog nasilja, koje se već može dogoditi u vrtićima. To su vruće teme kojih se dotiču ove tri slikovnice, a jedna od njih 'Leon lav', koja se bavi temom spavanja, objavljena je i u Hrvatskoj. Svi mi ponekad imamo problema sa spavanjem, i odrasli i djeca.
Koje su knjige prevedene na hrvatski i kakav je interes za vašim knjigama?
Kao što sam već spomenula, u izdanju Kashmir prometa u Hrvatskoj su izašle dvije slikovnice 'Leon lav' i 'Slon Stanko'.
Neposredno prije korone bila sam pozvana u Rijeku kako bih imala svoj događaj u sklopu Europske prijestolnice kulture, ali nažalost, sve se moralo otkazati.
U rujnu sam na poziv veleposlanstva Republike Slovenije u Zagrebu, u sklopu projekta 'Re: Think Sisak' imala radionicu i malu izložbu u Sisku, a u prosincu sam sudjelovala na događaju u knjižnici u Karlovcu. Možda će još koju moju slikovnicu objaviti Kashmir Promet, ali to još nije sigurno.
Koja vam je od vaših mnogobrojnih nagrada bila od najvećeg značaja?
Teško je reći, možda ipak dvije zlatne nagrade koje sam dobila na '3x3 Contemporary Illustration Magazine' 2016. godine u New Yorku. Nagrada 'Best of the Best' i 'Hiii Illustration' u Nanjingu u Kini, gdje sam također izlagala u lipnju iste godine.
Izložbu sam imala u isto vrijeme kada su izašle moje prve četiri slikovnice na kineskom. Vjerojatno sam zbog toga sljedeće godine pozvana da budem sutkinja na dva natjecanja. Zbog nagrade za najkreativniju slikovnicu 'Mi smo svinje', 2020. opet sam trebala ići u Kinu, ali je put otkazan zbog korone. Nagrade vam pomažu da postanete zanimljivi stranim izdavačima.
Vrlo ste kreativna osoba i dobro znate kako svoje želje pretvoriti u stvarnost. Imate li neke neispunjene snove koje biste htjeli ostvariti u budućnosti?
Želja uvijek ima. Već neko vrijeme pričamo o crtićima prema mojim slikovnicama, ali to je timski rad i trebamo dobiti financijska sredstva. Nadam se da će se to ostvariti u bliskoj budućnosti jer to je nešto što trenutno najviše želim.
I naravno, muzej slikovnica. Imam ogroman broj ilustracija od kojih se ne mogu odvojiti i gdje god sam ih do sada izlagala, posjetitelji su mi rekli da im je to najljepša ili jedna od najljepših izložbi koje su vidjeli. Kad sam izlagala u Umjetničkoj galeriji Studija Maribor, moja izložba je imala rekordan broj posjetitelja.
Kao arhitekt, volim raditi i velike dječje projekte koji zadiru u otvoreni urbani prostor kao moderan prostorni raspored, a tu su i lutkarske predstave...
Istodobno, znam da knjiga zahtijeva puno vremena i discipline, pa ako imam previše projekata, definitivno nemam vremena za knjigu.
Da vam je netko, kada ste imali, primjerice, osam godina, rekao da ćete postati slavna ilustratorica dječjih knjiga, što biste mu tada odgovorili?
Čak i da mi je to netko rekao tako nešto prije 29 godina, začudila bih se. Za mene put nije bio ravna crta, već me život često nosio u različitim smjerovima. Da sam nakon srednje škole studirala klavir, danas sigurno ne bih radila slikovnice... ili barem mislim da ne bih. Tako sam nakon srednje škole krenula na arhitekturu koja mi je proširila vidike, a bila je i dobra polazna točka za mnoge stvari. Iako priznajem da sam dugo žalila za klavirom, glazba je i danas nešto što me potpuno obuzima.
Ali mi ljudi se brzo naviknemo na sve. Želim reći da ste najsretniji kad objavite prvu knjigu, pa drugu, ali kad objavite treću, četvrtu, polako više ne nalazite ništa posebno u tome. Onda objavite prvu knjigu u inozemstvu, pa drugu i treću, ... i opet ne nađeš ništa posebno.