Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Osjećam se užasno, kao da se nalazim na provaliji. Još jedan ljubavni brodolom, a zašto? Dečko se ponaša prema meni kao prema kraljici, volimo se, poštujemo se. Kad smo rekli svojima da smo u vezi, porazbijali su sve po kući i rekli da naša veza ne dolazi u obzir. Ja sam katolkinja, on je musliman. Ja želim biti s njim, on sa mnom. On je prvi dečko kojem vjerujem, kojeg želim iz sveg srca. Vidim da mu je stalo do mene, ali ne želi ni prkositi obitelji. A kaže da bolje cure od mene nije upoznao. Ne znam što da radim, predložio je da budemo prijatelji, mada ni on to ne želi. A ja ga kao prijatelja nikada neću moći gledati.

Izopćena

Porazbijali sve po kući? Tko će sad to sve počistiti? Dok oni spremaju, najbolje da se iselite i ostavite mračni Srednji vijek za sobom. Eh, kažeš - kad bismo barem mogli? Nisi napisala koliko godina imate, ali pretpostavljam da ste ipak još prilično mladi. Teško je išta savjetovati dok živite pod njihovim krovom, a oni sebi uzimaju za pravo i, kao u (ne tako) davna vremena, nametati djeci koga će voljeti.

Eto, mladost može biti i problem, jer odluka o zajedničkom “bijegu zbog ljubavi” pretpostavlja i da ste se već odlučili na zajednički život. A istina je da ste tek na početku veze kad još ništa točno ni ne znate. Realno, ne možete ništa osim nastaviti svoju tajnu vezu, što barem nosi neki duh romantike. Prkos roditeljima zbog zabranjene ljubavi koja može pobijediti sve neprijatelje i nije tako loš izbor. Uostalom, rijetko kad je sve idealno, a pred vas su bacili nešto teže prepreke. No dobro znamo da prava ljubav sve može pobijediti. Jednog dana možete svoju priču ispričati za neki scenarij za knjigu ili sapunicu.

Uostalom, čime roditelji mogu prijetiti? Da vas neće puštati iz kuće? To nije moguće, a kažnjavanje druge vrste samo može pojačati otpor prema njima. Tako će na kraju samo oni biti najveći gubitnici. Tvoj dečko je svojim prijedlogom za “prijateljstvom” samo htio vidjeti koliko je kod tebe jaka želja za nastavkom veze. Moguće je i da mu je otac veoma autoritaran i strog. Takav pritisak nije lako izdržati no bit će pravi test za vas. Sve to nije nešto čime bi se mladi par trebao opterećivati, ali - kakav drugi izbor imate? Pristanete li sada na njihove zahtjeve, što će biti sljedeće? Samo će shvatiti da imaju takvu moć kontrole pa će vam još birati partnere i za brak.

Takva vremena bi trebala biti iza nas. Svoju odluku za nastavkom veze ne smijete ni sami opteretiti imperativom vječnog ostanka jednog s drugim. Nitko ne zna što će biti sutra, ali to mora biti vaša odluka. Stoga jasno dajte do znanja zašto se “privatni život” zove upravo tako i nastavite se viđati pa makar i potajno. Ne dajte da vas roditelji nakon toga uvlače u rasprave i svoju “argumentaciju”. Ti si svome ocu kćer, a ne “njegova” kćer. Znam da još uvijek u nekim krajevima postoji metoda prijetnje izbacivanjem iz kuće, ne posluša li se njihova volja; nastoj zato već razmišljati o osamostaljenju jer je druga opcija daleko gora. Nećeš valjda pristati da te otac voda okolo po kućama i udaje za finog i pristojnog katolika, sina svog prijatelja?

Trenutak kad se i sam u pismu identificiraš vjerskim opredjeljenjem (ili nacionalnim), a ne razmišljaš da imaš svoje ime i karakterne osobine, trenutak je kad priznaješ poraz pred takvom nazadnom i pogubnom ideologijom. Uostalom, ona prava vjera govori upravo o istinskoj ljubavi prema čovjeku, a ne vjernosti vojničkom, zatucanom stadu, koje s Bogom nema nikakve veze, naprotiv. Stoga bi vam upravo pravi odnos prema vjeri trebao dati snage da izdržite sva iskušenja koja su pred vas stavljena.

Moj muž je jako dobra osoba, ali ima problem: alkohol. Kroz tjedan radi i ne pije (jer ne smije), ali vikendom zato sve nadoknađuje. Djeca i ja ga ne viđamo tjednom, a vikendom je redovito pod utjecajem alkohola. Razgovarala sam s njim, ali mi uvijek govori da radim iz muhe slona. Živimo s njegovim roditeljima i jako je teško: slušam zanovijetanja, uvrede, a djecu okreću protiv mene. Sve to moj muž zna, ali ne poduzima ništa. Jako sam nesretna jer razgovori ne pomažu. U braku smo 11 god., toliko to sve i traje. Prošle godine sam se srela sa svojim prvim dečkom i počela s njim odlaziti na kave. Oboje smo zaključili kako se još uvijek volimo, slažemo se dosta dobro. Drukčiji je po karakteru od mog muža, razmišljamo o zajedničkom životu. Žao mi je zbog muža, ali jednostavno ne mogu više trošiti riječi, vrijeme, jer uvijek sve ostaje isto. Zaslužujem li ja mrvicu sreće?

Očajna

Razumijem tvoje motive za osobnom srećom, naravno da na to imaš pravo - to i jest ideja braka i zajedničkog života, uživanja u podizanju djece. No, upravo bi djeca morala biti tvoj glavni motiv za rješavanje situacije: okruženje u kojem ih se truje i “odgaja” na način da ih se okreće od jednog roditelja (tebe), u kojem se uče modelu alkoholiziranog drugog roditelja - ne predstavlja zdravu sredinu ni za koga.

Ukoliko si s mužem razgovarala o odlasku iz te kuće, a on nije pokazao ni najmanju želju za tim (što nije uvijek ni moguće), trebala bi razmisliti o načinu na koji možeš sačuvati djecu i sebe od negativnih utjecaja. Pritom ipak mislim da to mora biti glavni motiv, a ne pojava “spasitelja” u vidu drugog muškarca. Pretpostavljam da tako razmišljaš jer nisi u mogućnosti samostalno se brinuti o djeci ili naći pogodan prostor za sebe i njih, inače bi to već učinila. Kad se čovjek nađe u ovakvom “zatvoru”, sam potiče nadu o zelenijoj travi negdje drugdje, ali trebaš znati da ćeš se suočiti s nizom problema.

Kao prvo, alkoholu sklon otac i tebi neskloni roditelji će učiniti sve da to spriječe; ne zaboravimo njhov pritisak na djecu. Ono što slijedi je - “mama ne voli ni vas ni vašeg oca, voli nekog drugog”. Naravno, ni djeci se odlazak u nepoznato sigurno neće svidjeti. Iznenadni prelazak u tuđi dom će na njih djelovati poput šoka. Prelazna faza će za tebe i njih biti pravi pakao. Kreneš li s tom pričom, ni ostanak više nije lak, jer će nastojati izbaciti samo tebe. Suprugov alkoholizam možda može izazvati agresiju; jednostavno, više ništa neće biti isto. Stoga mislim da bi obavezno trebala otići u Centar za socijalni rad i ispričati cijelu priču. Ovako će izgledati da vodiš djecu drugome jer si se zaljubila, a sama ne možeš sve financirati.

Najveći pritisak će opet biti na djeci, što od oca, što od njegovih. Ali - i od tebe, jer sada nisu u stanju shvatiti tvoju vezu s novom osobom. Činjenica je da sama kažeš kako je tvoj suprug “dobra osoba” i zato mislim da si ga ranije trebala pritisnuti. Ukoliko je problem alkoholizma prisutan otpočetka, ne razumijem zašto si s takvom osobom ulazila u brak. Sad - što je, tu je. Dio odgovornosti snosiš i ti već samom tvrdnjom da si shvatila kako još uvijek voliš prvog dečka. Preko tjedna ne vidiš svog supruga pa je i usamljenost odigrala svoju ulogu. Ipak, mislim da na drugog muškarca gledaš kao na izbavitelja iz sadašnjih problema, jer nakon toliko vremena ne možeš znati kako bi izgledao život s njim. Trebala bi napraviti mali odmak od svega i pogledati na cijelu situaciju s većom dozom realizma.

Max