Poklonici autoriteta medicine gnušaju se nad alternativom. Alternativi pripisuju šarlatanstvo, obmanu, grabež i prijevaru masa koje traže pomoć izvan zdravstva. O medicini sve najbolje. Ti poklonici suvremene znanosti ne žele vidjeti da i sami obuzeti strahom i podložnošću moći pripadaju sustavu koji je zakazao i sve dublje propada u bespuću senzacionalnih otkrića materijalnog mikrokozmosa prirode i načina kako ista funkcionira. No vrijeme života i potrage za istinom prirode koje je dano svakom pojedincu je ograničeno. U njemu neko moguće stanje stresa, nerazumijevanja sebe i okoline prerasta u moguću smetnju ili bolest. Evo trenutka kada nastaje sukob i razočarenje. Te uzroke bolesti službena medicina ne tumači, niti otklanja. Ona za njih nema vremena. Ona radi na potrazi za čarobnim eliksirom koji će nas sve izliječiti bez obzira na uzroke. Medicinska pak praksa u međuvremenu prodaje farmaceutske surogate tog eliksira (lijekove) koji, istina je, nose mnogobrojna imena, ali, kako i sami liječnici kažu, još izvore smetnji nisu u stanju otkloniti, ni bolest izliječiti. Bolesnih je na planetu sve više, bolesti su sve dugotrajnije, iako nešto podnošljivije zahvaljujući lijekovima.
Zdravstveni sustav ne vidi pojedinca i njegove posebne intimne probleme i potrebe. Pojedinac je za medicinu tek broj ili papirnata dijagnoza kojoj pripada neki za nju izmišljeni lijek, skalpel, bolnički krevet i postupak. Medicinu ne interesira potraga i otklanjanje uzroka koji su bolest izazvali, a koji su kod svake osobe drugačiji. Naše okruženje živi tako ovu jadnu i suludu tragediju jednoumlja i poklonstva otuđenom medicinskom znanju koje ne razlikuje uzrok od posljedice. Živi u zabludi da je pojava (posljedica) manjeg opsega uzrokom veće i kobne pojave (posljedice). Da se silom i nasiljem nad manjom može držati pod kontrolom ona konačna i nerješiva posljedica.
Pojedinci gube povjerenje. Žrtve su promidžbe i djelatnosti sustava koji polaže pravo na njihovo tijelo i drži ih u uvjerenju kako je ono njihova briga. Ako pritom pripadaju 'intelektualnoj' ili ekonomski moćnoj eliti skorojevića, njihova je opijenost napretkom medicinske znanosti gotovo neuništiva.
Oboljeli, ostavši ustrašeni, nesretni i razočarani u nemoć vlastita novca i ''moći'', žale nad svojom sudbinom govoreći:
''Učinio sam sve, slušam sve moje liječnike, dobro ih plaćam, pa i kućni su mi prijatelji''.
''Mnome se bavi vrhunski autoritet. Zar ne poznajete Dr xy-na?''
''Postao sam dijelom znanosti same, na meni je testiran najnoviji lijek iz inozemstva.''
I sami liječnici kada obole, ostaju vjerni svojoj povlaštenoj 'stručnosti' i profesionalnoj otuđenosti od prirode same. Spremni su kako svoje tijelo, tako i um, i dušu predati akademskom autoritetu svojih kolega. Čak i kada spoznaju da im medicina ne može pomoći, spremni su pod cijenu gubitka svake šanse da spase vlastiti život braniti moć medicine i svog profesionalnog statusa – doslovce do smrti. Jer medicini se ništa ne smije prigovoriti.
Njihova je zadnja: ''Dao sam sve od sebe, tko mi išta može prigovoriti? Ako mi ni medicina ne može pomoći, moja bolest je onda stvarno Volja Božja.''
I tako, ne dolazeći u kušnju alternative, umiru časno.
Ako ćemo baš doticati Volju Božju, valja reći da je ona svakom pojedincu na raspolaganju jer boravi u njemu samom i prožima cijelo njegovo tijelo. Bolest nije odraz Božje Volje već osobnog neznanja koje je toj savršenoj Božjoj Volji za zdravljem sebe nametnulo.
Potrebno je tek naučiti osluškivati i slijediti tu savršenu Volju Prirode, kako bi se upoznalo sebe samoga, ozdravilo i postigao svaki pravedan životni cilj. To je životni zadatak svakoga od nas. U nastojanju da poduče i pomognu pojedincu u razumijevanju sebe i samoozdravljenju neke su alternativne metode postigle medicini nedostižne rezultate.
Holistički savjetnik i terapijski pratitelj
/© Sva prava pridržana/
www.zdravljeuvama.info
e-mail kontakt:
Boris Cyprýn