Obasjani suncem zaboravljamo da je upravo ljeto razdoblje kada žene, ali i muškarci, najčešće imaju problema sa urogenitalnim traktom. I ti problemi uglavnom nastupaju povratkom s ljetovanja te dolaskom jeseni.
Naime, ljetna promjena okoliša, prehrane, ritma življenja dovodi organizam u određeni stupanj stresa. U takvom, potencijalno imunološki osjetljivom stanju povećana je vjerojatnost razvoja infekcija.
Dodatno, bezbrižnost i smanjen oprez te povećana sklonost rizičnom ponašanju mogu za posljedicu imati povećanu mogućnost oboljenja urogenitalnog trakta.
Urogenitalne infekcije mogu uključivati spektar tegoba; od nekompliciranih upala mokraćnih putova i mjehura, infekcija mikoplazmama do ozbiljnijih spolno prenosivih bakterijskih infekcija poput gonoreje, sifilisa ili Chlamydie trachomatis te virusnih infekcija poput herpesa, HPV-a, hepatitis B i C.
Simptomi bakterijske upale mokraćnih puteva (uretritis, cistitis) razvijaju se ubrzo nakon izlaganja infekciji te uključuju potrebu za čestim mokrenjem uz osjećaj peckanja i bola te nelagodu u donjem trbuhu. Dijagnoza se postavlja na osnovu pretrage urina (najbolje prvog jutarnjeg) ili u slučaju uretritisa (upale mokraćne cijevi), bakteriološke obrade prvog mlaza urina ili čak brisa uretre. Važno je napomenuti da je u slučaju bilo kakvih tegoba prvo potrebno obaviti pretrage urina i ne posezati za antibioticima na svoju ruku, temeljem dosadašnjeg iskustva (ili iskustva drugih).
Za razliku od tipičnih bakterijskih upala, infekcije mikoplazmama i klamidijama mogu biti asimptomatske ili praćene minimalnim simptomima, a manifestirati se i postati zdravstveni problem kasnije ili pod određenim okolnostima. Infekcija urogenitalnog trakta klamidijom može se manifestirati u muškaraca i žena upalom uretre, a u žena i upalom grlića maternice i jajovoda. Infekcija se prenosi seksualnim putem i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Infekcija klamidijom ne može se ustanoviti u sklopu klasične bakteriološke obrade, već je potrebno ciljano provesti pretragu na klamidije. Pretraga se vrši putem urina, kod žena i muškaraca, što je relativna nepoznanica; naime većina muškaraca zazire od te pretrage misleći da je potrebno napraviti pomalo neugodan bris uretre. Pretraga se vrši isključivo u laboratorijima koji imaju i mikrobiološki laboratorij, kao naša Poliklinika.
Slična problematika je i s infekcijama urogenitalnog trakta mikoplazmama; također se ne mogu dijagnosticirati klasičnom bakteriološkom obradom, već zahtijevaju posebne uvjete kultivacije te je potrebno ciljano tražiti pretragu na te mikroorganizme, također putem urina.
Dijagnostika gonoreje isto zahtijeva donekle specifičan pristup, a najvažnije je uzimanje uzoraka kod urologa (muškarci) ili ginekologa (žene) uskladiti s promptnom dostavom istih u mikrobiološki laboratorij.
Malo je poznato da je broj oboljelih od sifilisa u posljednji 10 godina u Europi i SAD-u u porastu. Simptomi sifilisa uključuju bezbolnu lokalnu leziju/ranicu na spolovilu te kasnije i generalizirani osip, koji obično i dovede pacijenta do liječnika.
U spolno prenosive bolesti spadaju i infekcije herpes virusom, virusom hepatitisa B i (rjeđe) C te HPV-om (human papilloma virus). HPV infekcija dijagnosticira se iz uzorka uzetog s mjesta potencijalne infekcije – brisa cerviksa, dok se ostale spomenute virusne infekcije dijagnosticiraju detekcijom elemenata virusa u krvi i/ili serološkim testiranjem na specifična antitijela. Treba imati na umu da se markeri u krvi mogu pojaviti tek 4-8 tjedana ili čak nekoliko mjeseci nakon infekcije.
Dr. sc. Darija Breyer, specijalist medicinske biokemije
Poliklinika Breyer
www.breyer.hr
Ilica 119, Zagreb
Foto: © photoillustrator.eu - Fotolia.com