Jedina je razlika u tome što bebe "riču" na višoj frekvenciji. Zašto je ovo, na prvi pogled besmisleno istraživanje, važno? Važno je zato što objašnjava zašto nam je toliko teško ignorirati te zvukove, koji, čini se, djeluju na živčani sustav svih sisavaca.
"Rikanje je slično zvuku bebina plača", kazao je znanstvenik koji proučava govor i izvršni direktor Centra za glas i govor, Ingo Titze. "Na neki način, lav je povećana replika bebe koja plače, glasan je i bučan, ali mu je frekvencija glasa nešto niža".
Rezultati istraživanja također objašnjavaju kako domaće mačke manipuliraju svojim vlasnicama različitim mijaukanjem. Svi ljudi su osjetljivi na bebin plač, a osobito žene. Mačke koje mijauču u mnogome zvuče kao bebe koje plaču, zbog čega reagiramo podsvjesno na način na koji svjesno možda ne bismo. Mačke već godinama manipuliraju svojim vlasnicama na ovaj lukavi način kako bi dobile hranu, pažnju ili da im se zadovolji neka druga želja. Mnogi vlasnici svoje mace i tretiraju kao bebe, željeli to priznati ili ne.
Svrha rikanja i plakanja je da se privuče pažnja. Dr. Titze kazao je da "beba plače kako bi joj ljudi došli pomoći i zadovoljili posljedično neku njezinu potrebu, a lav koristi slični zvuk u vidu rikanja kako bi upozorio nekog da se nalazi na njegovu teritoriju i/ili otjerao uljeza".
U oba slučaja, čujemo glasne i hrapave zvukove koji nam paraju uši. Kada beba plače, zvuk nije ugodan, već je doslovno oštar i prodoran. Vibracija glasa nije ravnomjerna i pravilna.
Titze i njegov tim utvdili su da velike mačke glasno riču na nižim frekvencijama, ali u osnovi proizvode jednak neravnomjeran zvuk nepravilne kvalitete. Ti zvukovi određeni su njihovom fizičkim karakterisitkama, odnosno naborima tkiva na glasnicama. To tkivo ima mogućnost rastezati se ili skupljati.
I bebe i mačke imaju vrlo mekane glasovne nabore, a tkivo je poput gela te vibrira nepravilno kako bi proizvelo riku koja zvuči hrapavo. Razlika je jedino u tome što bebe plaču na višim frekvencijama. Istraživanje je pobilo teoriju da velike mačke glasno riču jer imaju velike glasnice. Istina je da imaju velike glasnice, ali njihov oblik i elastična svojstva uzrok su što je rikanje tako duboko i glasno. bebe imaju male glasnice, ali jednakog su tkiva i elastičnih karakteristika.