Pitate li se ikada kako vaše dijete uspijeva napraviti pravo umjetničko djelo s malo bojica, tempere ili papira? Lijepo je te dječje uratke spremiti ili uokviriti kao uspomenu na njihovu inspiraciju i kreativnost, jer možda će se i oni jednog dana zapitati - gdje je nestala moja kreativnost? Dobra vijest je da se kreativnost može ponovno probuditi, da se u svakom trenutku može razmišljati van okvira, a najbolji učitelji u tome su upravo djeca, koji kreativnost spontano žive svaki dan.
Bez obzira koliko godina imamo, u sebi možemo probuditi neke nove inspiracije, možemo pokušati odbaciti pravila i konvencije u svemu što radimo - u našem poslu, u druženju, kuhanju, u igranju s djecom, odgoju djece, uređenju kuće ili stana...
Kako to rade djeca?
1. Dopustite mislima da lutaju
Kada ste zadnji put sjeli i ne radili ništa? Pod "ne raditi ništa" mislimo na isprazniti svoje misli, ne brinuti o ničem i prepustiti se maštanju. Djeca to stalno rade. Puste svoje misli da slobodno lutaju, maštaju, sanjare, vizualiziraju i mislima oblikuju najrazličitije situacije bez obzira koliko one bile (ne)moguće. Dnevno sanjarenje može nas dovesti do čudesnih ideja, emotivnog i psihičkog smiraja i punjenja baterija potrebnih za ostvarenje nekih od tih snova.
2. Ne pitajte zašto, već zašto ne?
Jedna od stvari koje najviše volimo kod djece je apsolutno i neustrašivo samopouzdanje kada isprobavaju nešto novo. Djeca nepoznatom pristupaju s osjećajem prepuštanja. U njihovim mislima glavno pitanje nije "Zašto?", već "Zašto ne?". Ako neku stvar već godinama radimo na isti način, zašto ne bismo osmislili i primijenili neki novi i boji način?
3. Budite neustrašivi
Vezano na prethodni savjet, zašto doista ne bismo probali nešto novo? Što je najgore što nam se može dogoditi? Mi odrasli imamo u sebi taj paralizirajući strah da u nečemu nećemo uspjeti, da ćemo se osramotiti, da nismo dovoljno dobri i djelomično se zbog toga držimo rutine. Vrijeme je da malo uzdrmamo tu "sigurnu luku" ukoliko nam fali uzbuđenja i noviteta u svakodnevnom životu. Neuspjeh ne treba gledati kao kraj, već ga treba redefinirati kao samo jedan mali korak unazad u dugom procesu promjena. Djeca su mnogo upornija u svojim naumima i ne odustaju tako lako i brzo. Oni znaju da je bolje promašiti nego uopće ne pokušati.
4. Nasmijte se neuspjehu u brk
Što se događa kad djeca pokušaju nešto novo, a ne uspiju iz prve? Ili se razljute i pokušaju ponovno ili se od srca sami sebi nasmiju. Tako bismo se i mi trebali odnositi prema malim životnim neuspjesima - jednostavno se dobro nasmijati svojoj grešci i probati ponovno. Baš kao i djeca, ne smijemo sami sebe doživljavati previše ozbiljno. Smijeh i šala na vlastiti račun dobro je gorivo za entuzijazam i nove poduhvate.
5. Izgradite sustav podrške
Sustav podrške je termin koji koristimo mi odrasli, djeca to zovu - prijatelji. Trebamo se okružiti osobama koje nas podržavaju i koje su s nama u našim novim kreativnim poduhvatima. Oni će se s nama smijati ako stvari krenu naglavce. Oni će nas gurati u trenutku kad ćemo oklijevati, navijati za nas, pružiti nam besplatnu pomoć i grliti se s nama i veseliti.
Razmišljati kreativno i pronaći inspiraciju nije uopće teško i nadohvat nam je ruke. Samo trebamo promatrati malene i slušati na koje načine oni rješavaju probleme iz svoje svakodnevice. Naš odrasli um trebao bi u nekim situacijama jednostavno ponovno biti dječji i svijet oko nas postao bi ljepše mjesto, zahvaljujući nama samima.