Ako napravimo dobro djelo za nekoga znajući da ćemo i sami od toga imati koristi, je li to svejedno dobro djelo? Što ako je osnovni razlog za činjenje dobrih djela benefit koji ćemo mi sami od toga dobiti?
Znanstvenici provode puno vremena u debatama oko toga je li altruističko djelo uvijek potpuno nesebično, zato što od njega doista puno i sami dobivamo kada smo ljubazni i dobri prema nekome. Činjenje dobrih djela je poput zdravog smijeha - navika sreće koja je dobra za naše fizičko i emocionalno zdravlje.
Jeste li znali da velikodušni ljudi zapravo duže i sretnije žive? Ljudi koji volontiraju manje su bolesni. Pomaganje drugima štiti nas od bolesti dvostruko jače no što aspirin štiti protiv srčanih bolesti. Ljudi stariji od 55 godina koji volontiraju za dvije ili više organizacija imaju čak 44% manje šanse od iznenadnog umiranja, ako izuzmemo sve druge faktore koji bi na to mogli utjecati (bolest, spol, vježbanje, loše navike, bračni status i sl.). Volontiranje ima jači efekt od vježbanja četiri puta tjedno ili odlaska u crkvu, odnosno besplatno pomaganje drugima ima jednak učinak na naše zdravlje kao i prestanak pušenja.
Dobro se osjećamo kada dajemo zato što nas preplavljuje ono što znanstvenici zovu "ushićenje pomagača" ili upečatljivo fizičko uzbuđenje povezano s pomaganjem. Oko polovice sudionika u jednom istraživanju prijavili su da se osjećaju jače i energičnije nakon što su nekome pomogli. Mnogi su opisali da se osjećaju smirenije i manje depresivno, sa povećanim osjećajem samopoštovanja. Pomaganje izaziva osjećaj ushićenja, koji je doslovno u rangu onog izazvanog nekim drogama. Primjerice, čin davanja novčane donacije potiče rad centra u mozgu koji je odgovoran za osjećaj ugode i nagrade, a koji je također zaslužan za osjećaje euforije.
Osim toga, ljubaznost i pomaganje čini nas sretnima. Volontiranje kroz određeno vrijeme smanjuje osjećaj depresije i napetosti.
Ovo se posebno odnosi na djecu. Adolescenti koji identificiraju svoj motiv za određeno djelo kao želju da nekome pomognu čak su tri puta sretniji od onih koji nemaju takvih altruističkih poriva. Isto tako, tinejdžeri koji su skloni davanju, sretniji su, aktivniji, uključeniji i uzbuđeniji od manje angažiranih vršnjaka.
Velikodušno ponašanje smanjuje depresiju i sklonost samoubojstvima kod adolescenata, a istraživanja su pokazala da tinejdžeri koji volontiraju bolje prolaze na testovima u školi, bilježe manje maloljetničkih trudnoća i općenito su manje skloni porocima. Osim toga, društveniji su i imaju višu razinu samopouzdanja.
Ne radi se samo o tome da velikodušni ljudi imaju tendenciju biti zdraviji i sretniji ili da su zdravi i sretni ljudi velikodušniji. Eksperimenti su dokazali i dokazuju uvijek iznova da ljubaznost prema drugima zapravo uzrokuje kod ljudi osjećaj sreće, poboljšava opće zdravstveno stanje i produljuje naš život.
Stoga, ukoliko želimo odgojiti zdravu i veselu djecu, jedan od najvećih usluga koje im možemo napraviti jest da ih naučimo kako biti ljubazan i velikodušan. To je vještina koja se može naučiti i vježbati te poticati tijekom čitavog odrastanja.
(JK)