Preveliko popuštanje ne očituje se samo u pristajanju na sve djetetove hirove već i u oduzimanju svih neugodnih situacija u kojima dijete može naučiti kako biti samostalno, kako prihvatiti realnost i nositi se s poteškoćama.
Prezaštitničko ponašanje najteži je oblik popuštanja koje djetetu oduzima važne životne lekcije i ugrađuje mu krivu sliku svijeta u kojemu je on središte oko kojega se sve vrti.
Granice su neophodne
Ako se s vremena na vrijeme nalazite u situaciji u kojoj vaš mališan ima potpunu kontrolu nad vama i manipulacijama dolazi do ispunjenja svih svojih hirova, osvjestite situaciju u kojoj ste vrtićancu dali ulogu roditelja. Osim što je nezgodna, ova je situacija i krajnje opasna za dijete jer mu, prevelikim popuštanjem, dajete ulogu za koju nije spreman.
Preuzmite stvari u svoje ruke i naučite kako postavljati granice. Iako se o njima često govori u negativnom kontekstu, jasne granice najzdraviji su element svakog odnosa, bilo partnerskog bilo roditeljskog, a one su neophodne kako bi se ojačalo povjerenje i pokazalo poštivanje prema drugoj osobi.
Ako vaše dijete nakon treće godine još uvijek redovito ima bijesne ispade jer mu niste željeli kupiti igračku i učiniti mu po volji, nikako ne pristajte na njegovu igru makar to značilo sramotiti se nekoliko puta u trgovini i trpjeti osuđujuće poglede i komentare okoline.
Dijete mora čim ranije naučiti kako ne može dobiti sve što poželi u trenutku u kojemu poželi. Strpljenje nam je, u svijetu koji nam pruža instant usluge za sve, postalo preteško, a upravo je ono ključ manjeg stresa i prihvaćanja. Dijete se strpljenju uči mirenjem s činjenicom da, iako nešto jako želi, to ne može uvijek dobiti
Također, starijoj djeci valja objasniti i koncept novca i načina na koji se do njega dolazi. Djetetu ne morate braniti da želi određenu igračku ili aktivnost, ali ga naučite da se za nju ponekad mora potruditi tako što će ili sam sakupiti novac, ili zadovoljstvo pokušati pronaći u nečemu drugome.
Podređivanje djetetu je opasno
Udovoljavanje svim djetetovim željama vodi u razmaženost i sebičnost. Dijete koje je usredotočeno isključivo na vlastite potrebe, teško može primjetiti druge članove obitelji i društva i prihvatiti da su i njihove želje važne jednako kao i njegove.
Ipak, od preveliko popuštanja još je gore podređivanje djetetu i apsolutna asistencija. Djetetu je dosadno i ne da mu se držati vilicu pa ćete ga vi nahraniti. Iako je dovoljno velik da sam odabere svoju odjevnu kombinaciju, vi ćete svakog jutra svom mališanu servirati što će odjenuti isto kao što ćete ga spriječiti da iskusi svaku neugodnu situaciju na koju možete utjecati.
Ovakvim ponašanjem djetetu šaljete dvije opasne poruke. Nesposoban si i nikada ti se ništa loše neće dogoditi. Kako raste, prirodno je da dijete postaje samostalnije. U početku će imati poteškoća s obavljanjem određenih zadataka no to je vrijedan proces učenja koji mu ne smijete oduzeti.
Dijete mora moći pogriješiti i bez obzira na to što ćete vi moći predvidjeti da neki njegov postupak neće biti uspješan, nije na vama da mu ga branite. Učenje na vlastitim greškama najbolji je način za ulazak u realnost i djetetu je takvo znanje neophodno.
Pokušavanje zakrinkavanja svih loših događaja i pomicanje djeteta od tužnih i teških životnih situacija neće promijeniti stvarnost. Nažalost, dijete će se kroz život suočavati s nizom neugodnih i bolnih događaja i neće ih moći promijeniti. Upravo je zato ključno da nauči kako se nositi s emocijama koje mu nisu ugodne. Kako savladati strah od boli i naučiti prihvatiti da u životu ne može uvijek biti onako kako je zamislio. Svako ostalo ponašanje bilo bi laganje i zavaravanje vlastitog djeteta.
Roditelji koji previše popuštaju djeci, udovoljavanjem svih želja ili držanjem djeteta pod staklenim zvonom uvijek mogu promijeniti ovaj, toksičan pristup. Odgoj djeteta je vještina koja se uči iz dana u dan. Važno je prihvatiti da nije loše postaviti se i djetetu reći ne kad je potrebno. Zbog toga se neće stvarati mržnja ni strah već će dijete dobiti iskrenu i kvalitetnu pripremu za svijet koji ga očekuje.