.
Bebe osjećaju veliko zadovoljstvo kada neki predmet pred njihovim očima nestaje kada ga bace na pod, a onda se ponovno pojavi kada ga podignemo. Zapravo se radi o važnoj razvojnoj vještini. Dijete ispituje postojanost i saznaje da iako objekt nije u njegovom vidokrugu, on ipak postoji.
Igranje sa hranom zapravo je izraz znatiželje. Tipični obrok je mješavina sastojaka, temperature i boja. Kada saznamo da su igranje hranom i nemir za stolom dio razvitka i odrastanja, možda ćemo ih tolerirati malo duže no što smo mislili.
Ipak, na pragu 2. godine života, mališan bi trebao početi usvajati neke osnove ponašanja za stolom. Od tada na dalje, tolerirati možemo samo manje igrarije, ali ne i pravljenje nereda samo da bi se napravio nered.
Maniri koji su prihvatljivi i poželjni za stolom i tijekom obroka uče se postepeno te je djecu potrebno stalno ohrabrivati ukoliko želimo postići rezultate. Jedna od taktika neka svakako bude micanje tanjura sa stola istog trenutka kada je mališan pojeo obrok. Ako ostali ukućani nisu još pojeli, najbolje je djetetu dati neku igračku kako bi ga se nečim zabavilo, a da to nije hrana i bacanje hrane na pod.
Pomažu i hvaljenje te kratki podsjetnici. Djetetu treba i nekoliko puta nježno ponoviti da hrana nije za nabacivanje po kući već za jelo, da trebamo koristiti žličicu, a ne jesti prstima, da vilicom ne idemo u posudu i i dr.
Kada pak dijete pojede čitav obrok i posluša naše zahtjeve bez neke veće kastrofe kao što je pola tanjura špinata na zidu, obavezno ga treba pohvaliti. Pri tome trebamo biti što određeniji: "Hvala ti što si tijekom večere mirno sijedio u svojoj sjedalici" ili "Kako si lijepo jela sa svojom vilicom danas tijekom ručka".
I na kraju uvijek ostaje ono što je najvažnije u svakog odgojnoj situaciji - naš vlastiti primjer. Ukoliko želimo da naša djeca svladaju i usvoje pristojne manire za stolom, onda se u skladu s time moramo i mi ponašati. Ako ne vide lijepe manire od nas, neće ni znati kako se ponašati za stolom.
(JK, Izvor: BabyCenter)